1. svibnja blagdan je svetog Josipa Radnika    Svete Mise 7.00 i 19.00 sati
   Godine 1955. uveo je u crkvenu godinu blagdan sv. Josipa Radnika veliki papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na dan "koji je svijet rada izabrao kao svoj praznik". Godine 1889. tzv. Druga internacionala odlučila je da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva. Iste godine papa Leon XIII. izdaje svoju encikliku o svetom Josipu Quamquam pluries, te u njoj "radnike i sve ljude skromnih životnih prilika 'upućuje na sv. Josipa' kao uzor i primjer za nasljedovanje". Sveti Josip je posebno štovan u Hrvatskoj. Hrvatski ga je sabor prije više od 300 godina, 1687., odabrao i proglasio Zaštitnikom Hrvatske, dva stoljeća prije no što je proglašen zaštitnikom cijele Crkve. 
     U svakoj je crkvi Josipov kip ili slika. Likovno se prikazuje najčešće kao sredovječni čovjek blagih, ali odlučnih crta, s bradom, u ruci mu je štap, a Dijete Isus u naručju ili uz njega. Štap što ga Josip drži u ruci često završava (gledom na legendu) cvijetom, ljiljanom. Slikaju ga i u radionici, sa stolarskim ili tesarskim oruđem.
    Sveto pismo Novog zavjeta samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje. Sveto pismo spominje Josipa poimence više od 12 puta, a samo jedanput govori o njegovu zanimaju. Ne navodi nam također ni jednu jedinu njegovu riječ niti što kaže o svršetku njegova života. Uvođenjem blagdana sv. Josipa Radnika Crkva želi upozoriti na onu božansku odrednicu koja kršćanskog radnika najviše uzdiže i usavršuje. On radeći "pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli".
   Molitva sv. Josipu Radniku
Slavni Sveti Josipe, uzore svih radnika, izmoli mi milost da obavljam svoje poslove u duhu pokore, te tako zadovoljim za svoje mnogobrojne grijehe, da ih obavljam svjesno ne obazirući se na svoje sklonosti već jedino na dužnost, da ih izvršim sa zahvalnošću i radošću smatrajući velikom čašću što mogu naravne darove, koje mi je Bog dao, upotrijebiti i usavršiti u poslu, da ih obavljam uredno i mirno, umjereno i strpljivo i da nikada ne uzmaknem pred umornošću i poteškoćama. Da ih obavljam osobito u čistoj nakani odričući se sama sebe, sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati položiti o svakom izgubljenom času, o neiskorištenim darovima, o propuštenim dobrim djelima i o taštoj samodopadnosti kod uspjeha, što tako nagrđuje djela učinjena Bogu za ljubav.
Sve Isusu i Mariji za ljubav i po tvom uzoru, sveti Josipe. To neka mi bude misao vodilja u životu i na smrti. Amen.