MALI USKRS
- Detalji
Mali Uskrs – pučki je naziv tzv. Bijele nedjelje, prve nedjelje po svetkovini Gospodinova Uskrsnuća koje se slavi cijeli tjedan. Novokrštenici – odrasli kršćani, kršteni u noći Vazmenog bdjenja – cijeli su tjedan javno nosili svoje bijele haljine, znak novosti i čistoće koju su zadobili u sakramentu krštenja, a na današnji dan su ih odlagali, potvrđujući time da su spremni u svijetu biti evanđeoski kvasac, sol i svjetlo.
Danas teško možemo zamisliti kakva je radost vladala u prvoj Crkvi radi novokrštenika. Pokazuje to i dio govora Svetog Augustina, u kojem on njima, odraslim ljudima, tepa kao maloj djeci:
Moram govoriti vama, netom rođena dječice, mališani u Kristu, novo potomstvo Crkve, milje Očevo, plodnosti Majčina, izdanče blagi, roju novi, cvijete naše dike i rode naše muke, radosti i vijenče moj, svi koji stojite u Gospodinu.
Upravljam vam apostolove riječi: Obucite se u Gospodina Isusa Krista i ne brinite se oko tjelesnoga u pohotama, da se i životom obučete u onoga kojeg ste obukli sakramentima. Jer svi koji ste u Krista kršteni, Krista ste obukli. Nema više ni Židova ni Grka, nema više ni roba ni slobodnjaka, nema više ni muškog ni ženskog, jer ste svi vi jedan u Kristu Isusu.
To je u samoj biti sakramenta: da je sakramenat novoga života koji u ovom vremenu počinje s otpuštanjem svih prošlih grijeha, a dovršit će se u uskrsnuću mrtvih. Krštenjem ste naime zajedno s Kristom ukopani u smrt, da kao što Krist uskrsnu od mrtvih, i vi tako hodite u novosti života...
Danas je osmi dan vašeg rođenja. Danas se u vama dovršava pečat vjere, koji je u starih otaca bivao pri tjelesnom obrezanju osmoga dana od tjelesnog rođenja. Zato i sam Gospodin, skidajući sa sebe u uskrsnuću tjelesnu smrtnost i oživljavajući, istina, ne drugo nego ono isto tijelo, ali koje više neće umrijeti, zapečatio je svojim uskrsnućem Gospodnji dan: taj je dan treći poslije njegove muke, a u broju dana poslije subote osmi, i ujedno prvi.
Stoga ste i vi primili zalog Duha,... pa ako ste suuskrsnuli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.
Današnje evanđelje donosi Tominu vjeru-nevjeru-vjeru. Koliko je vjera važna svjedoči i engleski pisac i obraćenik Thomas Merton u svojoj knjizi Preko sedam planina. On opisuje traženje smisla života, nalazeći ga najprije u raznim filozofijama, a kasnije religijama, dok konačno nije našao smirenje u vjeri. U početku se oduševljavao Marksom i Lenjinom. Kasnije se u njima razočarao kad je pročitao Lenjinove riječi, koji je na upit jednog profesora: "Bi li bio spreman žrtvovati nekoliko milijuna ljudi da postigneš svoj cilj?", odgovorio: "Spreman sam proliti i ocean krvi da dođem do svog cilja."
Pročitavši te riječi Thomas Merton je tada rekao: "Komunizam ne može dati smisao života." Otišao je u trgovinu i kupio Bibliju. Kad ju je pročitao zapisao je: "Kakvo zakašnjenje! Ja, nažalost, 30 godina ništa nisam znao o Isusu Kristu!" Nakon toga Merton se molio Bogu za dar vjere, moleći posebno da mu dade novo srce. I doista, Merton se ne samo obratio, nego se i proslavio svojim religioznim knjigama.
Tako se tijekom dvije tisuće godina kršćanstva na neizbrojivu mnoštvu primjera potvrdila istina koju je apostol Pavao izrazio u obliku poticaja kršćanima, a koja je zapravo životno zlatno pravilo odnosno recept za sreću: Za onim gore težite, ne za zemaljskim!