Pobožnost Križnog Puta na Gorici sv. Vlaha u 15.00 sati
"Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu."
Za evanđelje imamo drugi dio Isusova razgovora s Nikodemom. U prvom dijelu razgovor se kretao oko potrebe preporoda po vodi i Duhu ako čovjek želi ući u kraljevstvo Božje. U ovom Nikodem stupa u pozadinu, dok u prvom planu ostaje Isus koji govori da ima biti uzdignut kako bi svi koji u njega vjeruju bili spašeni. On se u ovom dijelu govora predstavlja kao svjetlo pri kojem se raspoznaje unutarnja dobrota ili zloća ljudi: "Tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena".
U današnjoj liturgiji ovaj Isusov dijalog namijenjen je krštenicima. Oni koji se na krštenje spremaju ili koji su osobnom vjerom prihvatili krst primljen u djetinjstvu, s vjerom gledaju Isusa koji je uzdignuti znak Božji među ljudima, istinu Božju čine (a ne govore samo) i ostaju uz Isusa koji je svjetlo.
Značajno je što Isus na temelju prikaza u Knjizi brojeva o znaku u obliku zmije, koji je bio postavljen u vrijeme hoda kroz pustinju, čita volju Očevu o sebi: on treba postati "uzdignuti znak"; po muci i smrti bit će proslavljen i ljudi će u njega upirati pogled vjere i nade. Kao što je Mojsijev znak u pustinji raskajanim vjernicima pomogao da se izliječe od posljedica zmijskog ujeda, tako će Isus kao uzdignuti znak liječiti ljude od grijeha i svijet od posljedica grijeha.
U prvom čitanju pisac Druge knjige ljetopisa razmišlja na kraju svoga djela o propasti Izraelske države i naroda. Kršenjem savezničkih obaveza u odnosu na Boga i međusobno Izraelci su skrivili propast svoga naroda. U Kirovoj odredbi iz god. 538. pr. Kr. ovaj pisac vidi ispunjenje Jeremijina proročanstva o povratku iz sužanjstva. Ovom piscu starije knjige Svetog pisma pomogle su da razumije prošlost i sadašnjost svoga naroda te da svojim sunarodnjacima pokaže što Bog od njih traži u novim prilikama. U drugom čitanju imamo odlomak iz poslanice Efežanima u kojem Apostol podsjeća krštenike da su spašeni milošću, ne vlastitim dobrim djelima. Oni, međutim, trebaju činiti dobra djela u znak zahvalnosti za darovano oproštenje. Ovaj odlomak je sažetak Pavlove nauke o opravdanju, opširno iznesene u Galaćanima i Rimljanima. I ovdje imamo razmišljanje Apostola nad riječju Božjom u novim prilikama.
Tako nas današnja čitanja potiču na razmišljanje nad riječju Božjom kako bismo u promjenjivim okolnostima osobnog i zajedničkog života čuli Božji glas.
Misna Čitanja
Prvo Čitanje 2 Ljet 36
Pa i svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Jahvin, posvećen u Jeruzalemu. Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta. Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka.
Spalili su Božji Dom, oborili jeruzalemski zid i sve su njegove dragocjenosti uništili. One što izbjegoše maču odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. Da bi se ispunila riječ koju Jahve reče na Jeremijina usta: "Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina." Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiže Jahve duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: "Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!'"
Ps 137
Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo
spominjući se Siona;
o vrbe naokolo
harfe svoje bijasmo povješali.
I tada naši tamničari
zaiskaše od nas da pjevamo,
porobljivači naši zaiskaše da se veselimo:
"Pjevajte nam pjesmu sionsku!"
Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo
u zemlji tuđinskoj!
Nek' se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
Nek' mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem
vrh svake radosti svoje!
Poslanica Ef 2
Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom - milošću ste spašeni! - te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.
Evanđelje Iv 3
I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena."
