(Poslije dječje sv. Mise u 11.30 sati je roditeljski sastanak za prvopričesnike.)




"Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku."
Svete mise 8.00, 10.00, 11.30 i 18.00
Pobožnost Križnog puta u 17.15 sati

Nemoj imati drugih bogova
To je vječni poziv čovjeku, ako želi biti slobodan. To je također trajna kušnja povijesti i današnjice. Zato se ne treba čuditi što još danas nemamo slobodnog čovjeka niti slobodno čovječanstvo. Robuje se ili klanja raznim bogovima. “Krivi bog” se kamuflira kao istinski Bog, naprotiv, još se jače nameće i reklamira za istinskog Boga.    
Nužno je spoznati da smo skloni stvoriti “svojeg boga”, klanjati mu se i služiti mu.  Prave se razna božja lica i  naličja, koja su vrlo često proizvod naših želja i imaginacija. Boga se slijedi, Boga se ne pravi!  Bogovi koji su “naši proizvodi” oduzimaju čovjeku unutarnju i vanjsku slobodu. Istinski Bog je onaj koji prebiva u ljudskom srcu i čovjekovu nutrinu oslobađa. Bogovi idoli su izvanjski, obično s licem stvari, odnosno predmeta ili utilitarnog.
Skloni smo također živjeti prema iluzijama i za iluzije. Osnovni i zdravi religijski princip je: «Bog je različit od čovjeka». Bog nije stvoren i otkrivaju ga samo oni koji ga traže i slušaju. Mnogi ljudi su se razočarali baš u “svoje bogove”. Tako su neki ateisti bezvjernici prema nekom svojem bogu, a taj njihov bog bio je smetnja da upoznaju istinskog Boga. Lažni i prividni bog je čovjekov put u otuđenje i smrt.
Isus svojim životom i nastupom ruši krive bogove i krive slike o pravom Bogu. Otklanja sliku boga manipulatora. On također razobličuje “idejne idole”. To je moderna idolatrija. Klanjanje vlastitim idejama, vlastitim željama, vlastitim imaginacijama. Danas je ta idolatrija prisutna. A takva idolatrija je smetnja da se upozna druge ljude kao braću, da se upozna Boga koje je život i naša nutrina.           
Isus čovječanstvu objavljuje drugog Boga - Boga ljubavi i slobode. Objavljuje Boga života. I tako prestaje ropstvo stvarima i osobama, nestaje kulta ličnosti, pa i bilo koji drugi kult osim Bogu. Tako se dolazi do svijesti da su svi ljudi braća, da su slika božja na zemlji. Vrijedni su svake pažnje i ljubavi, ali nisu božanstva. Čovjek je ipak samo čovjek ali ne i ne Bog.
Očišćenje od lažnih bogova je dubinsko pročišćenje koje traži radikalniji zahvat nego li svi postovi. To znači prihvatiti reviziju svojeg shvaćanja Boga. Nisu li se dogodila “mirenja” koja su nespojiva? Klanjanje idolima uvijek je klanjanje stvarima i interesima. Za neke je Bog postao samo riječ bez sadržaja. Bogu živome treba vratiti istinsko zančenje.          
Oslobođen čovjek od idola najotvoreniji je Božji hram kojega je nemoguće porušiti. U živom čovjeku prebiva živi Bog.
Da bi se u sebi moglo prepoznati vječne Božje i ljudske zakone potrebno je očistiti se od lažnih božanstava. Deset zakona ili deset zapovijedi jesu lice humaniteta. Po ovim principima čovjek se razlikuje od drugih bića. Po ovim principima (zapovijedima) čovjek se očituje kao razumno biće. Kroz njih se očituje čovjekova trojstvena ovisnost: o Bogu, o roditeljima (izvoru života), te o drugome čovjeku. Deseta zapovijed kao da tumači devetu. Ove zapovijedi nisu vlastitost samo Biblije, makar ih Biblija izričito pripisuje Bogu i daje im Božansko značenje. Susrećemo ih kao božanske principe i u starome Egiptu. Ovi principi su iskonski ljudskom biću. Samo su u Bibliji iznijansirani i konkretizirani.
Kad bi čovječanstvo odbacilo ovih Deset principa (Zapovijedi) odbacilo bi pojam čovjeka kao slike Božje. Čovjek bi pao ispod ljudske razine. Da li Zapovijedi prepoznajemo u svojem biću, u svojoj savjesti? Ovi principi se prepoznaju kao dar čovjeku - ljudskom biću.
Kad god čovječanstvo odbaci ove principe čeka ga rušenje i propast. “Čuvaj ih i kada ih ne razumiješ”. Tako Mojsije savjetuje svojim sunarodnjacima. “A svatko tko ih shvati reći će kako si pametan narod”. Deset zapovijedi ne spadaju na ideologiju nego na humanitet i divinitet (božanstvenost) samog čovjeka.          
I na koncu, (Iv 2, 13-25) Isus nam danas u Evanđelju poručuje (strogo) da se njegov hram nikada ne smije pretvoriti u trgovinu. Vjera nije za trgovački račun. Zato se Crkva i kršćanstvo moraju čuvati trajne opasnosti da se ne pretvore u tržnicu, pa makar se radilo i o svetim stvarima. Komercu je od Crkve i crkve mjesto što dalje. Isus takvu Crkvu i takve hramove ispražnjuje.
Fr. Marijan Jurčević, o.p (www.dominikanci.hr)


Misna čitanja
Izl 20
Onda Bog izgovori sve ove riječi: "Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!"

Ps 19
Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;

prava je naredba Jahvina - srce sladi;
čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje;
 
neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda;
istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,

 dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.

1 Kor 1

Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, 23a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.

Iv 2

 Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku." Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?" Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići." Rekoše mu nato Židovi: "Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?" No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.