"Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" Svete mise 8.00, 10.00, 11.30 i 18.00 sati

Pobožnost Križnog puta u 17.30 sati

Na drugu nedjelju korizme od starine imamo za evanđelje izvještaj o preobraženju Isusovu, koje se dogodilo "šest dana nakon Petrova priznanja" u Cezareji Filipovoj i Isusova ukora Petru što je pokušao odvratiti ga od puta u Jeruzalem gdje ga je čekala nasilna smrt (usp. Mk 8, 29.33; 9, 2). Misna prefacija divno tumači događaj preobraženja: 
On je učenicima svoju smrt navijestio i na svetoj gori otkrio svoju slavu
te im svjedočanstvom Zakona i Proroka učvrstio vjeru
da se po muci i smrti stiže k slavi uskrsnuća.
Marku vlastiti elementi u izvještaju o preobraženju:
- trojicu svjedoka Isus vodi "u osamu, same" (r. 2);
- odjeća preobraženog Isusa bila tako bijela da je "nijedan bjelilac na zemlji ne bi mogao tako ubijeliti" (r. 3);
- Petar "doista nije znao što da kaže" (r. 6);
- "Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo 'od mrtvih ustati'" (r.10). Ovim elementima i cijelim Markovim izvještajem naglašena je Isusova različnost i nerazumijevanje apostola. Pravo razumije Isusa tek onaj koji ga doživi na križu i u uskrsno jutro. Takvog Isusa koji je ljubljeni Sin Očev trebaju ljudi stalno slušati, dok su zakonodavac Mojsije i prorok Ilija bili privremeni. Starozavjetna podloga događaju preobraženja Isusova je žrtva praoca Abrahama koji je bio spreman da žrtvuje sina jedinca, ali ga Bog poučava da to nije potrebno. Bog ispravlja prvog sljedbenika monoteističke religije Abrahama koji je smatrao da treba žrtvovati svoga sina u znak priznavanja Božjeg vrhovništva. Isti Bog potvrđuje da je Isus doista njegov Sin zato što je spreman poći u muku i smrt. Time Bog ispravlja predrasudu Petra i ostalih povijesnih svjedoka koji su smatrali da Božji izabranik Mesija ne smije završiti odbačenošću. Sudjelujući u ovoj misi probudimo spremnost na odustajanje od naših vjerničkih predrasuda. Bog koji nam se objavljuje u svome Sinu Isusu Kristu drugačiji je od naših očekivanja.
Misna Čitanja


Post 22
Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!" Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati." 
Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik.
Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" - odgovori on. "Ne spuštaj ruku na dječaka", reče, "niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga." Podiže Abraham oči i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina.
 Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put i reče: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom."

Ps 116


Ja vjerujem i kada kažem:
"Nesretan sam veoma."
Dragocjena je u očima Jahvinim
smrt pobožnika njegovih.

 
Jahve, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin sluškinje tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Jahvino.

 
Izvršit ću Jahvi zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
u predvorjima Doma Jahvina,
posred tebe, Jeruzaleme

Rim 8
Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!


Mk 9

Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo "od mrtvih ustati"