Svete Mise u župnoj crkvi su u 7.00 i 18.00 sati. Sveta Misa u našoj Općoj Bolnici je u 10i 30 sati. 
  Crkva 11. veljače slavi Dan bolesnika obilježava Marijino ukazanje u Lurdu. A Bog po Mariji u Lurdu čini već mnogo godina brojna čudesna djela. 11. veljače 1858. godine, 14-godišnja Bernardica Soubirous ima prvo od 18 ukazanja Blažene Djevice Marije, u Lurdskoj spilji.
  Taj prvi put Bernardica još nije znala tko je Prikaza koju vidi. Više uplašena, nego sretna, Bernardica se ipak snalazi, uzima svoju krunicu i počinje moliti. Prikaza čini isto, uzima svoju krunicu, "prebire" zrnca krunice, osim što ne moli Zdravomarije. Po svršetku krunice - iščezava. Taj prvi puta nije rekla ništa. Tek na trećem susretu, 18. veljače iste godine, Bernardica čuje njen glas, i tada joj je jasno da to mora biti osoba, a ne priviđenje. A Gospa joj se obraća riječima: "Biste li bili tako ljubazni pa stalno dolazili ovamo kroz petnaest dana?" Kraljica Neba obraća se djevojčici staroj četrnaest godina riječima: "Biste li bili tako ljubazni..." Tim riječima Nebo pokazuje da svako ljudsko biće ima svoje dostojanstvo. Taj put nebeska Majka joj je rekla i ove riječi: "Ne obećavam da ću Vas učiniti sretnom na ovom, nego na drugom svijetu."
    Na devetom Marijinom ukazanju Bernardici, 25.veljače 1858., nakon što je djevojčica puzala na koljenima po tlu, za pokoru za grijehe ljudi, na zahtjev Bogordice, Djevica joj je pokazala blatno tlo i rekla da se tu ide umiti i piti jer će tu biti izvor. Bernardica je kleknula gdje joj je Gospa pokazala i počela rukom praviti udubinu u blatnom tlu. Iz te udubine uspjela je zahvatiti vode koja je bila mutna. No već idućeg dana iz tog je izvora počela istjecati voda, sve čišća i čišća. I već je bilo osoba koje su dolazile na izvor i punile svoje boce vodom iz izvora. Sljedećih nekoliko dana ljudi su sve više govorili o novom izvoru. Mnogi su počeli dobivati nadu da se radi zaista o pravoj "intervenciji" Neba. Šest kilometara od Lurda živjela je žena (Catherine Latapie), koja je u padu koji se dogodio dvije godine prije lurdskih ukazanja, tako povrijedila desnu ruku da su joj dva prsta ostala ukočena i savinuta. Tih je dana čula za izvor. U noći ju je probudila misao "pođi u spilju i ozdravit ćeš". Žena je pošla k spilji i zaronila ruku u izvor. Prsti su joj se odmah ispružili i s njima je mogla micati kao da nikad nisu bili ukočeni. I to je jedno od prvih čudesnih ozdravljenja što su se dogodila u Lurdu.
   Tek na šesnaestom Bernardičinom susretu s Gospom, 25. ožujka, na Blagovijest 1858. godine, Gospa se predstavlja. I to riječima: "Ja sam Bezgrešno Začeće". Četiri godine prije Lurdskih ukazanja papa Pijo IX. je proglasio dogmu o Marijinu Bezgrešnom Začeću, o kojoj Bernardica nije ništa znala. Ali Bogorodica je svojim imenom "Ja sam Bezgrešno Začeće" potvrdila dogmu, papin autoritet i nepogrešivost kad govori kao Kristov Namjesnik i poučava o pitanjima vjere i morala. I to potvrđuje baš na Blagovijest, kad se u Crkvi slavi onaj dan kada je vječna Riječ postala tijelom. Da bi bila dostojna biti Kristovom majkom Marija je po Božjoj milosti od svog začeća, koje je bilo posve naravno, bila izuzeta od ljage istočnoga grijeha.
   Već gotovo stoljeće i pol veliko mnoštvo u Lurdu slavi Boga i zahvaljuje mu na milostima koje dobiva po Mariji. Navest ću još jedno od mnoštva ozdravljenja što su se dogodila u Lurdu, a zbilo se početkom prošlog stoljeća, 1908. godine. Dvadesetogodišnja Henrika Hauton dolazi u Lurd sva tuberkulozna, teška samo 17 kilograma. Zapanjujuće! Ona se kupa u Lurdskoj vodi i već nakon toga se osjeća bolje. Sutradan u procesiji za bolesnike, u trenutku u kojem je bila blagoslovljena Presvetim Sakramentom, Henrika je osjetila da je ozdravila, da je u nju ušao novi život koji daje Isus Krist. Kad je sljedećeg dana došla u liječnički ured, liječnici su ustanovili da je ta ista djevojka, koja je još jučer imala tešku tuberkulozu koju je vukla iz djetinjstva, sada potpuno zdrava. Iako još uvijek mršava, što je u njenom slučaju bilo potpuno normalno. Henrika se dobro oporavljala i za tri mjeseca dostigla je težinu od preko 50 kilograma.

Mogla bi se navesti još mnoga ozdravljenja, ali i reći kako mnogi ne ozdravljaju u Lurdu. Jer smisao Lurda nije - obavezno ozdraviti. Međutim, mnogi shvaćaju snagu Kristova križa, kako se Boga može proslavljati i kroz bolest i patnju. Oni koji nam daju snagu za nošenje križa bolesti i najviše nam pomažu u našim patnjama, jesu upravo Bog sam i sveta Marija, naša nebeska Majka.