"Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi"  Svete mise 8.00, 10.00, 11.30 i 18.00 sati

Za evanđelje imamo Isusovu nastupnu propovijed u Galileji, kako ju je zabilježio drugi evanđelista. Marko je počeo svoju knjigu o Isusu najavom: "Evanđelje Isusa Krista Sina Božjega" (Mk 1, 1). Tako formulirana, rečenica u grčkom izvorniku sadrži dvije nijanse značenja: evanđelje o Isusu, ali i evanđelje koje od Isusa potječe. Očito da je za drugog evanđelistu sadržaj evanđelja iza Uskrsa dopunjen. Do Uskrsa evanđelje je ono što Isus propovijeda, a iza Uskrsa evanđelje su djela i riječi Isusove.
Nakon što je Krstitelj bio silom ušutkan, Isus dolazi u Galileju i propovijeda "evanđelje Božje". Marko zatim u produžetku pokazuje u čemu se sastojalo evanđelje kao srž Isusova propovijedanja:
- Ispunilo se vrijeme,
- približilo se kraljevstvo Božje!
- obratite se
- i vjerujte evanđelju!

     Isus pretpostavlja kod povijesnih slušalaca kao poznat pojam kraljevstva Božjega. Hebrejska riječ malkut i grčka basileia znači kraljevstvo i vladavinu, državu i čin kraljevanja. U starozavjetnim tekstovima Bog je predstavljen kao vladar sve zemlje, posebno vladar svoga savezničkog naroda Izraela. Proroci su naglašavali Božje kraljevanje Izraelom i poganskim narodima a u razdoblju oko Isusova povijesnog nastupa postojalo je uvjerenje o skorom novom Božjem zahvatu u povijest Izraela i poganskih naroda, uvjerenje o kraljevstvu Božjem koje će se vidljivo očitovati.
Na tu vjeru svojih sunarodnjaka Isus se naslanja i kaže da se približilo kraljevstvo Božje. Po njemu koji se u svemu podlaže Bogu i zato postaje znak i sredstvo Božjeg milosnog vladanja svijetom. Odmah iza ove propovijedi Isus zove prve učenike i oni se odazivaju. Zove one koji će poput njega biti poslušni Bogu i omogućavati da Bog znakovito bude prisutan u svijetu.
       "Markov navještaj kraljevstva Božjega jasno je pokazao, preko tradicionalnih motiva, povezanost s evanđeljem kao porukom o dostupnom spasenju koje je s Isusom znakovito već prisutno ali je još uvijek usmjereno na buduće ispunjenje (1, 14-15). Kraljevstvo je u svojoj biti veličanstveno, kako pokazuje parabola, ali unatoč tome ono nije zemlja priča. Poziv na nasljedovanje Isusa (1, 17) koji Marko donosi odmah iza ove Isusove propovijedi, pokazuje ljudima put. Izreka o hodu za Isusom noseći vlastiti križ (8, 34) sadrži potrebnu dopunu" Crkva je znak i područje Božje milosne naklonosti, Božjeg kraljevstva u svijetu i za svijet. Vjerujemo li to? Postupamo li tako kao živi članovi Crkve?


         Ako je vrijeme dovršeno prije nepunih 2000 godina, kad je Isus izgovorio a evanđelist zapisao tu tvrdnju, onda mi nedostižno kasnimo za tim vremenom. Mogli bismo reći da se Isusova opomena ne odnosi na nas. Pa ipak, ona se odnosi i na nas. Naime, vrijeme se za svakoga dovršava njegovim životom. Mogli bismo se još preciznije izraziti i reći da se vrijeme dovršava časom kojega upravo živimo. Čas koji je minuo po-hranjen je u skladištu prošlosti gdje ostaje zauvijek nepromjenljiv. Za čas koji dolazi možemo se doduše pripremati, ali on još nije u našoj domeni. Naš je samo onaj čas kojega upravo živimo. U njemu se dovršava naše vrijeme, za njega smo odgovorni, njemu moramo davati što bolji sadržaj.
        Toj se tvrdnji na prvi pogled suprotstavlja apostol Pavao. U današnjem drugom čitanju savjetuje onima koji imaju žene, neka žive kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ne uživaju. Kao da želi naglasiti istinu da je sve to isprazno i bez vrijednosti. No, nije baš tako. Sve bi to bilo isprazno i bez vrijednosti, ako bi se obavljalo bez nekog višeg usmjerenja. Ali ako te stvari obavljamo odgovorno, iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu, ako ih, svjesni da obličje ovoga svijeta prolazi, prožmemo evanđeoskom mudrošću, popunimo njihovu prazninu te im utisnemo pečat vječnosti.
        O mudracu Diogenu postoji anegdota kako je upravo večeravao leću kad prođe mimo njega građanin Aristip. Ovaj se ulizivao kralju i tako sebi osigurao udoban život. S visoka se osvrne na Diogena i s prezirom mu dobaci: Da si bio voljan ugađati kralju, ne bi se morao hraniti lećom. Diogen mu odvrati: Kamo sreće da si ti bio voljan jesti leću, ne bi svoju kičmu trebao savijati pred kraljem.Potomstvo Diogenovo i Aristipovo nije izumrlo. Potomci jednoga i drugoga žive među nama. Razlika između njih sastoji se u tome što jedni nastoje živjeti tako da svoje vrijeme dovršavaju, ispunjavaju, a drugi ga svojim dodvoravanjem ljudima i blagodatima ovoga svijeta čine sve ispraznijim.

Misna Čitanja

Prvo čitanje: (Jon 3,1-5.10)

Čitanje Knjige proroka Jone
Riječ Gospodnja dođe Joni drugi put: "Ustani", reče mu, "Idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu što ću ti reći." Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovijedi. Niniva bijaše grad velik pred Bogom - tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: "Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena." Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini.
Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam: (Ps 25,4-9)

Pokaži mi, Jahve, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj!

Spomeni se, Jahve,
svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
spomeni me se po svojoj ljubavi -
radi dobrote svoje, o Jahve!

Jahve je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

Drugo čitanje: (1Kor 7,29-31)

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko. Odsada i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer - prolazi obličje ovoga svijeta.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje: (Mk 1,14-20)

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: "Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!" Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
Riječ Gospodnja.