Prošlog vikenda, od 31. svibnja do 2. lipnja, u Šibenskoj biskupiji održana je nacionalna završnica Katoličke malonogometne lige na kojoj je sudjelovala i ekipa Župe sv. Mihajla iz Lapada, predstavnica Dubrovačke biskupije. Prvog dana turnira igralo se u četiri dvorane u Šibeniku na Baldekinu i Meterizama, te u Tisnom i Murteru. Završnica je igrana u nedjelju, 2. lipnja na Baldekinu.
Naslov je osvojila momčad župe Sv. Petra i Pavla iz Mostara koja je u finalu rezultatom 2:1 svladala ekipu župe Marije Pomoćnice iz Rijeke.Treće mjesto pripalo je ekipi Sv. Ćirila i Metoda iz Osijeka koja je pobijedila momčad župe Sv. Josipa Radnika iz Ražina (Šibenska biskupija).
Predstavnici Dubrovačke biskupije, ekipa Sv. Mihajla iz Lapada, zaustavljena je u četvrtfinalu, nakon što su prethodno u grupi ostvarili dvije pobijede i jedan remi. Treba reći da su naši momci na završnicu otišli dosta oslabljeni zbog poslovnih obveza jednog dijela momčadi. Tako je na put u Šibenik krenulo samo „sedmorica veličanstvenih“ u sastavu: Zoran Primić, Stijepo i Ivan Gavrilica, Duje i Ivo Rezo, Marko Dadić i Hrvoje Šimunović. Voditelj ekipe bio je Senko Glavinić, a duhovnici su nam bili kapelan Sv. Mihajla don Aleksandar Kovačević i fra Krunoslav Batinić. Kao predstavnici Lige, s njima su još išli Mato Obšivač, Ivica Zec i Krešimir Marković.
Na put smo krenuli u petak, 31. svibnja, a u Šibenik smo došli na vrijeme da pogledamo drugo poluvrijeme Juga i zadovoljno odemo na predviđenu misu u 19 sati. Nakon mise otišli smo u Vodice, gdje su nam domaćini pripremili večeru, a nakon toga smo se smjestili kod obitelji koje su nam otvorile svoja vrata i srca.>
U subotu ujutro naši momci odigrali su 3 utakmice. Turnir smo otvorili protiv župe Sv. Obitelji iz Zagreba. U lijepoj i zanimljivoj utakmici koja je obilovala prilikama, najviše su se istaknuli vratari obje momčadi, koji su najzaslužniji za konačan rezultat 0:0.
Ždrijebom nas je dopalo da utakmicu 2. kola igramo odmah nakon prve, što nam nije odgovaralo budući da smo bili momčad s uvjerljivo najmanje igrača. Protivnik nam je bio momčad Sv. Antuna iz Pule. Momčad Sv. Mihajla je krenula agresivnije i stvarala je bolje prilike, što je okrunjeno pogotkom Marka Dadića za 1:0 u 10' nakon lijepe akcije s Dujom Rezom. Samo minutu kasnije Puljani izjednačuju, a u 19' potpuno preokreću rezultat pogotkom iz slobodnog udarca. U 23' Sv. Mihajlo izjednačuje preko solo prodora Duje Reza. Isti igrač zaslužan je za novi preokret rezultata, kada je u 29', samo 19 sekundi prije kraja utakmice na sebe navukao dvojicu igrača i uspio uposliti Stijepa Gavrilicu koji odlično pogađa u rašlje za konačan rezultat 3:2.
Posljednju utakmicu u grupi igrali smo protiv momčadi Sv. Obitelji iz Splita. Spletom ostalih rezultata prolazili smo i s minimalnim porazom, ali naši momci nisu ništa prepustili slučaju. Pobijedili su 4:3, a strijelci su bili Duje Rezo dva puta, te Ivo Rezo i Ivan Gavrilica. Pobjeda u niti jednom trenutku nije bila upitna, budući da smo vodili 3:1 i 4:2, te se malo pred kraj opustili.
Nakon utakmica po grupama, sve momčadi su imale zajednički ručak u Katoličkoj školi, a potom smo se zaputili prema Murteru, budući da smo tamo igrali popodnevno četvrtfinale. Došli smo dovoljno rano da se stigne popiti i kavica, a potom smo se uputili prema dvorani.
U četvrtfinalu nas je čekala ekipa Sv. Josipa Radnika iz Ražina. Odmor nakon ručka kao da je uspavao momke Sv. Mihajla jer u početku nije bilo lepršave igre kako inače igraju. Protivnik je to kaznio i poveo u 5' nakon jednog prekršaja. Primić brani prvi udarac, obrana ne čisti loptu i Šibenčani vode 1:0. Samo minutu kasnije Stijepo Gavrilica pogađa stativu, a u 9' novi šok. Zoran Primić brani jednu loptu, ali mu neobjašnjivo klizi iz ruku što protivnik kažnjava i vodi 2:0. Do poluvremena je Duje Rezo u 12' smanjio rezultat na 2:1, a do kraja poluvremena imali smo još dvoje lijepe šanse. U drugom poluvremenu je umor učinio svoje. Protivnik se uglavnom branio i čekao prilike iz kontri, dok su naši momci pokušavali izjednačiti. Najbolju šansu imao je Stijepo Gavrilica, ali vratar je nekako uspio obraniti njegov udrarac. Na kraju 2:1 za protivnike i opraštanje naše momčadi od natjecanja.
Navečer smo u Jezerima imali zajedničku večeru, a loš sportski dan za Dubrovčane upotpunio je Jug kojeg smo pratili na televiziji, nakon čega smo polako zaputili prema Vodicama na počinak. Ujutro smo zajedno s obiteljima koje su nas ugostile pošli na misu, a nakon toga prema Balediknu na završnicu natjecanja. Poslije finala su podijeljene nagrade, a nakon toga smo imali zajednički ručak. U popodnevnim satima smo krenuli natrag prema Dubrovniku.
Ivica Zec