Došašće ili advent je razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. Ujedno je početak nove crkvene godine.
U zapadnom kršćanstvu, došašće počinje četiri nedjelje prije Božića. Najranije može početi 27. studenog, a najkasnije 3. prosinca. Završava 24. prosinca na Badnjak.
(Započinju zornice: od ponedjeljka 28. XI. do 24. XII.
svakim radnim danom od ponedjeljka do subote imati ćemo
svetu Misu u 6.00 sati. Za vrijeme Zornica jedan od svećenika
uvijek će biti na raspolaganju za svetu Ispovijed.)
U Rimokatoličkoj Crkvi, u došašću, tri nedjelje je ljubičasta boja u liturgiji osim treće nedjelje došašća kada se može nositi ružičasta boja. Čitaju se prikladni tekstovi iz Biblije. Od 8. stoljeća, razdoblje došašća, počinjalo je 11. studenog na blagdan sv. Martina i bilo je strogo poput korizme. Kasnije je taj običaj, znatno ublažen, makar se i danas, razdoblje došašća gleda kao vrijeme suzdržavanja od velikih slavlja i gozbi. U došašću, izrađuje se i stavlja na stol, adventski vijenac sa četiri svijeće. Simboliziraju četiri nedjelje u došašću.
Došašće, advent znaci dolazak. Prva nedjelja Došašća je početak(ne samo početak nove crkvene godine), to je jedan novi početak.
Stavit ce neki adventski vijenac na stol, objesit ga na vrata.
Kažu da je to poganski običaj.A koji nije?
Lijepo je ukrasit svoj dom.
Četiri tjedna prije Božica pripremamo se na različite načine.
I zašto bas četiri tjedna?
Što čekamo? Kažu da je to neko trostruko očekivanje: podsjećanje na prvi Kristov dolazak, očekivanje na rođenje Njegovo u dušama ljudi i konačno, na Njegov zadnji dolazak na kraju vremena.
Vrijeme je to posebne duhovne obnove, mnogima nije teško ustat se na zornicu, malo živjeti tiše i malo više razmišljati.
Zasuti reklamama, natjerani na potrošacku groznicu, pomalo tužni jer - eto još jednog Bozica, brzo to zaboravimo i odemo kupit jos jednu kuglicu za bor.
No podsjetimo se koji su sve blagdani koje prethode Božiću a slavimo ih u došašću.
Ovdje ćemo pokušati ukratko razmišljati o došašću, Božiću i božićnom vremenu pod vidom određenih pučkih običaja, koji su pokatkad spoj poganskoga, mitskoga, izvorno životnoga, te svekolikoga drugoga kulturološkoga, sociološkoga i psihološkoga načina življenja na ovome svijetu.
1. Posebni spomendani u došašću i božićnom vremenu. U ovome razdoblju na poseban način slave se ovi spomendani i blagdani: 4. prosinca sv. Barbara, 6. prosinca sv. Nikola, 8. prosinca Bezgrješno začeće B. D. Marije, 21. prosinca sv. Toma apostol (sumnjičavi Toma), 24. prosinca na Badnji dan Adam i Eva, zatim 26. prosinca sv. Stjepan Prvomučenik, 27. prosinca sv. Ivan apostol i evanđelist, 28. prosinca Nevina dječica (Mladenci), 30. sv. Silvestar (Silvestrovo - Stara godina), 1. siječnja Marija Bogorodica - Nova godina, 3. siječnja Ime Isusovo, 6. siječnja Bogojavljenje (Vodokršte, Sveta tri kralja). Uza sve ove spomendane i blagdane postoji mnoštvo pučkih običaja, koji nas povezuju u susljednost s dalekom prošlošću našega naroda i njihove sveukupne svijesti, te na svoj način pojačavaju i određene religijske osjećaje.
2. Adventske nedjelje. Prva nedjelja došašća jednostavno je predbožićna sa svim temeljnim porukama pokore, molitve i dobrih djela. Druga nedjelja zove se Ditići, Ditinci, Djetići, Đetinjci. Tada su u prvome planu djeca koju treba otkupljivati darovima sa svim popratnim poukama o posluhu i dobroti u životu. To je tipični pučki oblik kolektivne pedagogije koja je imala svoj učinak. Kod nas je Treća nedjelja došašća značajna, jer je ona proglašena Nedjeljom caritasa, što se posve uklapa u adventsku i božićnu darežljivost onima kojima smo kao braća i sestre dužni pomoći, a njih uistinu uvijek ima. To je naša kršćanska socijalna osjetljivost. Inače Treća nedjelja nosi naslov Materice, što znači da posebnu pozornost moramo posvetiti majkama i ženama, koje se, nakon pučkoga maštovitog igrokaza vješanja, otkupljuju darovima, poglavito mladići djevojke te djeca majke, očevi žene. Vrlo zanimljivo: na ovu nedjelju imamo materinsko načelo a ono je ljubav. Stoga, izvanredno se poklapaju ideje Caritasa s materinstvom. Četvrta nedjelja došašća posvećena je očevima naših obitelji i zove se u našoj narodnoj tradiciji Očići. Isti je igrokazni ceremonijal vješanja oca i mladića kao i na Materice, samo što su ovdje uloge zamijenjene. Oni se moraju otkupiti određenim darovima, pjesmom i pričom. Na Badnji dan sjećamo se prvoga roditeljskog para Adama i Eve, a odmah sutradan na Božić dominiraju našom sviješću novi Adam i nova Eva, tj. Gospa Majka i Isus Adam! U sve ove predbožićne, adventske nedjelje uklapaju se i adventske kvatre zvane očićke s istom molitvenom i darežljivom nakanom. Vjernici se u ovome razdoblju ispovijedaju i kaju za sve svoje propuste, slabosti i grijehe.
3. Adventski vijenac. Adventski vijenac germanskoga je podrijetla. Plete se od zimzelenih grančica u krug koji označava tijek vremena i u konačnici Boga kao gospodara povijesti. Četiri svijeće na ovome vijencu simboliziraju godišnja doba: zimu, proljeće, ljeto i jesen, zatim razdoblja Božjih zahvata u svijetu i povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Postavlja se na vrata kuća, u domove i crkve, te na druga prikladna mjesta. U crkvi se svake nedjelje došašća pali po jedna svijeća do četvrte nedjelje kada gore sve četiri svijeće. Njihov plameni kliktaj najava je božićne radosti i sreće, te vječno svijetle, svjetlosno lijepe Božje orkestracije ljubavi prema svijetu i čovjeku, koji je malo manji od Boga, malo manji od anđela (usp. Ps 8).
4. Mise zornice u došašću. U došašću postoji praksa u svagdanima slavljenja svetih misa zornica, koje počinju ujutro u 6 sati. Na te mise narod dolazi rado iz više razloga, a jedan je svakako uživljavanje u zoru našega spasenja što ju je započeo Isus Krist. On je Zora i Sunce našega života. Sol invictus! Nepobjedivo sunce! Ništa nema ljepšega kao ustati se u zoru i odati hvalu Bogu, njegovu Sinu Kristu i Duhu Svetome. To je i tjelesna i duhovna gimnastika. Krist je novo Sunce čovječanstva kojemu se uvijek radujemo, poglavito u tami života kada nam zasine svojom milošću. Hrvatski su pisci i pjesnici napisali mnoge pjesme o zornicama, adventu i došašću, a na svoj način izrazili su se i ostali naši umjetnici i stvaratelji. Uostalom, počeci naše književnosti vezani su, među ostalima, i za proslavu Božića.
5. Adventsko i božićno koledanje. Tijekom došašća, a negdje otpočne i prije, imamo pojavu koledanja, odnosno pjevanja raznovrsnih pučkih popijevki uz igru. To je obred veselja. Ovaj narodni oblik radosti ima višeslojno značenje, poglavito za djecu i mlade, jer se oni kroza sve to druže, upoznavaju i pripremaju za veliki blagdan u svome životu - rođenje Djeteta u svojoj sredini i u sebi.
6. Odsutnost ženidaba u došašću i božićnica. U došašću se nisu obavljale svadbene svečanosti, jedino su se činile prosidbe i ženidbeno-udadbeni dogovori između mladenaca te između njihovih roditelja. To je bilo sveto vrijeme u kojem nije bilo naglašeno nikakvo vanjsko slavlje, a svadbe nisu mogle biti bez radosti i veselja što se očitovalo kroz igru i pjesmu. Koledanja iskaču iz ovih okvira, jer ona imaju drugu i dugu tradiciju. U došašću se pomagalo onima koji su nemoćni ili siromašni i sve što im se učinilo zvalo se božićnicom. I mladencima je to bio jedan od prvotnih zadataka da bi jednom u bračnoj i obiteljskoj zajednici mogli jedno drugome pomagati kao i svima ubogima i potrebnima.
7. Središnji blagdan - Božić. Glavni i središnji blagdan nakon četiriju nedjelja došašća jest Božić, nakon kojega slijedi božićno vrijeme u kojem je blagdan Bogorodice Marije prekretnica vremena, tj. Nova godina. Božić počinjemo slaviti misom polnoćkom, misom na samu razdjelnicu dana i noći gledano kalendarski. Za 
vrijeme te mise pjevaju se božićne popijevke koje hrvatski narod ima kao nijedan drugi narod. Mi smo na tu kulturnu baštinu veoma ponosni. Uza sve to postoje i razni običaji što su nastajali kroz dugu našu povijest i oni čine našu kulturološku, narodnosnu i vjersku baštinu. Običajnik je dobrano sličan onome iz svakidašnje životne proze.
8. Adventski običajnik. Uoči došašća priprema se zimnica u raznim oblicima i za sve potrebe života. Postoji nabavna i prikupljačka strast svojstvena čovjeku potrošaču. Kolinje je jedan od najznačajnijih događaja. Tada se okupljaju rođaci, susjedi i prijatelji za zajednički posao oko spremanja mesnih proizvoda u više inačica. Tu je uz posao pripovijedanje, pjesma i opće veselje tako da taj rad i ne umara nikoga nego ga veseli i raduje. Budući da se sve to događa ne tako daleko od Božića, ovaj blagdan ima obilježje i izobilja uza sve one nebrojene duhovne odrednice.
a) Dan sv. Barbare, Barbarinje, Varina. Na ovaj dan sv. Barbare mučenice u nekim našim krajevima sije se pšenica u posebne posude, nagrađuju se dobra djeca darovima i poučavaju da trebaju uvijek biti dobra. U pojedinim dijelovima hrvatskoga naroda nastale su pripovijesti i pjesme u čast sv. Barbari, što ulazi u krug usmene narodne književnosti, kao i mnogi drugi pučki književni oblici.
b) Dan sv. Nikole, Nikoldan, Nikolinje. Uvijek je bila živa svijest o Nikolinju kod nas iako u pojedinim razdobljima, primjerice doba komunizma, nije bilo učestalo. Danas je veoma razvijen osjećaj za ovoga sveca koji obdaruje dobru djecu a lošu krampus kažnjava iako mu sv. Nikola ne dopušta svojim štapom i dobrim anđelima, te ih tako potiče ne bi li i ona postala dobra. Postoje vrlo razvijeni pučki igrokazi što se izvode za blagdan ovoga Božjeg ugodnika. Sve je to kolektivni oblik odgoja djece za dobrotu što nam dolazi s Kristom. I u škola se prakticiraju igrokazi o setom Nikoli kao i u drugim odgojnim dječjim ustanovama. Kod nas je sveti 
Nikola i Dan dubrovačkih branitelja na kojeg se sjećamo crnog dubrovačkog petka 6. prosinca 1991. godine kada su naši branitelji uspjeli odbiti srbocrnogorske horde i zaustaviti zauvijek napredovanje srbocrnogorskih hordi na naš Grad.
c) Bezgrješno začeće B. D. Marije. Ovaj blagdan vraća vjernike u prapočetke kada je Eva pogriješila skupa sa svojim mužem Adamom, a Bog je izabrao novu Evu Mariju koja će roditi Bogočovjeka Isusa Krista novoga Adama. Inače u došašću su dominantni likovi B. D. Marija, sv. Josip i Ivan Krstitelj. Bezgrješno začeće ili Neoskvrnjeno začeće odnosi se na Gospu koja je očuvana od ljage iskonskoga grijeha što su ga počinili i nama u baštinu ostavili praroditelji Adam i Eva. Spomenuti Gospin blagdan ima najidealnije mjesto u došašću jer se sviješću vraćamo u ono početno vrijeme zbivanja i iščekivanja Mesije. Neki siju pšenicu u posebne posude na ovaj blagdan, obavljale su se mise za rudare i pripremale su se prstenske užine za one mladence koji će se vjenčati na Božić.
d) Sv. Lucija, Lucinje. Oni koji nisu posijali pšenicu u posude to čine na Lucinje. U tu se pšenicu stavljaju tri svijeće, a mi Hrvati obavijemo ih i hrvatskom trobojnicom. Svijeće se pale za vrijeme blagovanja od polnoćke do Sveta tri kralja. Sv. Lucija je zaštitnica očiju i vida. Budući da je do Božića ostalo 12 dana, djevojke su na ceduljice ispisivale imena svojih momaka i svakoga dana po jedan papirić bacale bi u vatru, a dvanaesti papirić s imenom mladića značio bi da je to njezin budući zaručnik s kojim će se vjenčati i rađati djecu. Nekad bi se događalo i to da na dvanaestom papiriću ne bude imena, što je značilo da još nije došlo vrijeme udaje.
d) Sv. Toma. Na Tomin dan postoje određeni običaji u svezi s pripremanjem hrane, posebice božićnoga kruha i božićnih kolača. Djevojke se mole sv. Tomi za budućega mladoženju. Žene vapiju da se za Božić okupe svi ukućani: Sveti Toma, dotraj mi sve doma! Ovaj apostol želio je sve vidjeti, čuti i doživjeti, pa mu se posebno Krist ukazao da bi ga vidio, osjetio i doživio. On je paradigma vjernika koji vjeruje a ne vidi.
e) Badnji dan, Badnjak, Badnjica. Toga dana spomendan je naših praroditelja Adama i Eve. Tijekom dana postoje obredi blagoslova ukućana, domova, štala, stoke, vrtova, vinograda, maslenika, voćnjaka, pčelinjaka, pašnjaka... Također u tom danu kiti se božićno drvce i uređuje se štalica s djetešcom Isusom. Ovaj scenarij potječe iz vremena sv. Franje Asiškog. Isto se to događa i u crkvi. Kod nas se tijekom Badnjak ide u kolendavanje i obilaze se prijatelji uz pjevanje kolendi i Božićnih pjesama. Običaj se održao iz vremena dubrovačke repulike. Na Badnjak se pripravlja bakalar a naravno uz prikle i suhe smokve. Nakon kolendavanja ide se na polnoćku..
g) Proslava Božića - polnoćka, te slavlja u božićnom vremenu. Uoči ove polnoćne svete mise obično se izvode poučni božićni igrokazi. Misa se slavi točno u ponoć i zato se zove polnoćka. Tada otpočinje proslava Božića. Pjevaju se božićne pjesme. Nakon mise slijedi međusobno čašćenje i čestitanje: Na dobro ti došao Božić i sveto porođenje Isusovo! I s tobom Bog da zajedno! Poslije mise i čestitanja pred crkvom odlazi svatko svojoj kući gdje misare čeka obilat stol. Tada se prije jela pale tri svijeće u posebnim posudama s izraslom pšenicom obrubljenom hrvatskom trobojnicom uz blagoslovne molitve. Obred blagovanja završava se zahvalnom molitvom i trnjenjem svijeća, ito komadom kruha koji se umače u crno vino.
Božićno vrijeme traje do Sveta tri kralja kada svećenici otpočinju blagoslov kuća i obitelji nakon što su blagoslovili za vrijeme svetih misa vodu i sol čime će škropiti kuće za vrijeme toga blagoslova.. U tom vremenu slavi se sv. Stjepan Prvomučenik, zatim sv. Ivan apostol i evanđelist, Nevina dječica, Sveta obitelj i Dan iseljenika, Silvestrovo, Nova godina i Sveta tri kralja. O svim ovim običajima postoje pisani i usmeni tragovi kod nas, a posebno je zanimljivo događanje oko Sveta tri kralja kada se stvaraju gotovo prave kazališne predstave.
ZAKLJUČAK. Ovo razdoblje od Prve nedjelje došašća do Sveta tri kralja označeno je pomirenjem unutar obitelji, u selu i drugdje sa svima, jer je središnji blagdan Božić blagdan mira što nam ga daruje Bog po novorođenom Djetetu. Uz to slijede i darovi za djecu i ostale, što daje odgojnu razinu mladome naraštaju prožetu čestitošću življenja. Zar i ne kažemo:Čestit Božić i Sretna Nova godina! Božić nam ulijeva u svijest čistoću, čestitost, čednost, čudesnost, časnost. Sve ovo duhovno protkano je i pučkim, pa čak i folklornim što vuče korijene iz daleke prošlosti, a to samo po sebi i ne bi trebalo umanjiti čestitost slavlja i života.
