Proslavljen blagdan sv. Franje Borgije
- Detalji
Ljetnikovac na kojemu se nalazi kapelica još davne 1620. g. isusovcima je darovao Marin Gundulića a u 20. st. cijeli ljetnikovac dolazi u posjed je obitelji Zago. U današnje se vrijeme u kapelici Misa slavi svake godine 10. listopada, na blagdan sv. Franje Borgije.
U svojoj propovijedi župnik je rekao: „Današnji zaštitnik, sveti Franjo Borgia, rodio se 28. listopada 1510. kao Francisco de Borja y Aragón u Gandíji (Valencia). Praunuk pape Aleksandra VI. i kralja Ferdinanda Aragonskog, sin gandijskog vojvode Juana de Borje i Ivane Aragonske, od djetinjstva je bio pobožan i želio postati redovnik. Odrastao je i odgajan na dvoru kralja Karla V., a filozofiju je studirao u Zaragozi. Sretno oženjen od 1529. kraljičinom počasnom damom, Portugalkom Leonorom de Castro, otac osmero djece, pratio je kralja Karla na pohodima u Africi i Provansi. Potkralj Katalonije (1539.-1543.), vojvoda od Gandíje (1543.-1550.), udovac od 1546., odrekao se svih naslova i pridružio se 1548. Družbi Isusovoj, a za svećenika je zaređen 1551.
Bliski prijatelj i savjetnik svetog Ignacija Loyole, glasoviti propovjednik, osnovao je dvadesetak isusovačkih kolegija, djelovao od 1554. kao isusovački povjerenik u Španjolskoj i Portugalu, a od 1565. i kao general Družbe Isusove u Rimu. Pod njegovim vodstvom isusovci su osnovali mnoge misije, pored ostalog u Floridi, Novoj Španjolskoj i Peruu, te usavršili svoj unutarnji ustroj. Pokornik prožet poniznošću, savjetnik kraljeva i papa, zabrinut zbog opasnosti da će isusovci zbog svojih mnogobrojnih djelatnosti zanemariti vlastiti duhovni rast, uveo je u Družbu svakodnevnu jednosatnu jutarnju meditaciju.
Zbog svojih reformi i revitalizacije reda prozvan je "drugim osnivačem Družbe Isusove". Osnivač Collegiuma Romanuma (kasniji Gregorianum), bliski suradnik pape Pija V., preminuo je 30. rujna 1572. u Rimu. Blaženim ga je proglasio 1624. papa Urban VIII, a svetim 1671. papa Klement X. Zaštitnik je Portugala i otoka Rota (Marijanski otoci), a zazivaju ga prigodom potresa.“
Na kraju propovijedi župnik je zaključio kako nam njegov život treba biti poticaj da i mi imamo snage odreći se bogatstva zbog pomoći drugima, ali i prepoznati te poticati nova duhovna zvanja.