Vjernici Babinog kuka i Kćeri Milosrđa slave euharistiju u kapelici sv. Josipa
- Detalji
Kao Samuel da nam ni jedna Božja riječ ne promakne, ili pak slušamo tako da nam na jedno uho uđe, a na drugo izađe?“ Na primjeru evanđeoskog odlomka u kojem Isus poziva Šimuna i Andriju, kazao je da jednostavan i iskren susret s Gospodinom može biti dostatan da preobrazi sav čovjekov život. Propovijed je zaključio riječima da čovjek nikad ne može toliko duboko pasti, a da ne bi bio vrijedan Božjeg poziva i nasljedovanja na koje su svi pozvani.
Ovaj samostan u kojem se okupljaju vjernici Babinog kuka otvorila je Franjevačka provincija sv. Jeronima kada je 1974. kupila dvorac od obitelji Vukmirović. U samostanu je obitavao sve do kraja 2006. barem po jedan redovnik, te se liturgija slavila za tamošnje vjernike u kućnoj kapelici. Potkraj 2006. samostan je prodan sestrama Kćeri Milosrđa, koje su ga preuzele i uselile 25. ožujka 2007., te se vjernici s područja s Babinog kuka nastavljaju okupljati u ovom samostanu i slavit euharistiju svake nedjelje i blagdanom u 9 sati, a radnim danom u 17 sati.
U samostanu žive i djeluju četiri sestre: vjeroučiteljica u Klasičnoj gimnaziji s. Vianeja Kustura, sakristanka i vjeroučiteljica u dubrovačkoj katedrali s. Veronika Dunatov, sakristanka u kapeli sv. Josipa s. Zita Vuletić, te s. Nazarena Sarić. Njihovu redovničku zajednicu Kćeri Milosrđa je utemeljila blaženica iz Dubrovačke biskupije, Marija Propetog Isusa Petković. Oko 350 njenih članica djeluje u pet provincija: hrvatskoj, talijanskoj, argentinskoj, peruanskoj, paragvajskoj, koje su rasprostranjene u dvanaest zemalja: Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, BiH, Italiji, Rumunjskoj, Njemačkoj, Kanadi, Argentini, Paragvaju, Čileu i Perü. Hrvatska provincija Krista Kralja sa provincijalnim sjedištem u Zagrebu ima 29 zajednica u kojima djeluje oko 160 sestara, a jedna od zajednica je i ova na Babinom kuku. Kćeri Milosrđa svoje poslanje u Crkvi nastoje ispuniti svjedočenjem milosrdne ljubavi nebeskog Oca, nasljedujući raspetoga Isusa po uzoru sv. Franje Asiškoga i svoje blažene utemeljiteljice. Družbinu karizmu sestre oživotvoruju u odgoju i izobrazbi djece i mladih, napose siromašnih, vjerskoj pouci i župnom pastoralu, u apostolatu milosrđa i misijama; u franjevačkom sestrinstvu uzajamne ljubavi, jednostavnosti i životne radosti, vjerne Crkvi zalažući se za dostojanstvo ljudske osobe.