"Ovo je prva zapovijed. Druga je pak ovoj slična"Svete mise 8.00, 10.00, 11.30 i 18.00 sati
Za evanđelje imamo Isusov odgovor na pitanje o najvažnijoj zapovijedi i pohvalu književniku koji se u tome s Isusom slaže. U Markovoj verziji Isusova odgovora i književnikove reakcije više je naglašena povezanost liturgije i života, ljubavi prema Bogu koju trebamo vidljivo iskazivati i ljubavi prema bližnjima koja mora prelaziti u akcije upravo zato što druge trebamo ljubiti kao same sebe.
Kod Mateja i Marka događaj se zbiva u Jeruzalemu u posljednjem tjednu Isusova mesijanskog djelovanja. Isus je dopustio da mu narod prilikom mesijanskog ulaska u sveti grad kliče kao Sinu Davidovu. Izrekao je parabolu o vinogradarima ubojicama u kojoj je navijestio svoju nasilnu smrt. Odgovorio je na zamku o porezu koji Zidovi ne bi željeli plaćati rimskom caru zato što od podanika traži da ga štuju kao božanstvo. Sada odgovara na pitanje o najvećoj zapovijedi, u punoj svijesti da ga uskoro čeka nasilna smrt.
Elementi vlastiti Marku u ovom prizoru:
- pitanje postavlja književnik, ne da Isusa "iskuša" (usp. Mt 22, 33 i Lk 10, 25) nego da čuje odgovor na pitanje u kojem se ozbiljni teolozi razilaze;
- Isus citira početni dio molitve "Čuj Izraele..." kao uvod u zapovijed ljubavi prema Bogu (r. 29); tu molitvu trebao je svaki Izraelac moliti ujutro i navečer;
- ljubav prema bližnjemu je "druga", ne "jednaka prvoj";
- književnik u znak slaganja ponavlja obje zapovijedi te dodaje da su te dvije zapovijedi više nego "sve paljenice i žrtve" (r. 32-33);
- Isus izriče pohvalu sugovorniku i govori mu da nije daleko od kraljevstva Božjega, iako iz konteksta nema nade da će se pridružiti zajednici njegovih učenika (r. 34).
Povijesni kontekst ovog Isusova odgovora jesu rasprave palestinskih rabina o stupnju važnosti pojedinih od 613 zapovijedi te o odnosu bogoštovlja i svagdanjeg života. Isus uči da je najvažnija ljubav prema Bogu i bližnjemu koju mogu "naučiti" i nepismeni. A što se tiče liturgije i vjerničkog života, preko slaganja sugovornika kojega hvali, ističe da liturgija treba voditi u život i život biti prožiman milosnim susretima s Bogom u liturgiji.
Liturgija je najizvrsniji izraz ljubavi prema Bogu jer u njoj uprisutnjujemo spasotvorna djela Božja i prihvaćamo Božje gospodstvo nad sobom i svojim obiteljima, hvaleći Boga kao vrhovnog gospodara i dobrog Oca. Ljubav prema Bogu vodi u liturgiju i raste iz liturgije. Ali doživljene i svjesno slavljene liturgije. Ljubav prema bližnjemu treba biti kao prema samome sebi. Kao što sebe uredno ljubimo ako poduzimamo konkretne pothvate za svoje zbiljsko dobro, tako i bližnjega trebamo ljubiti akcijama a ne praznim riječima ili osjećajima.
Tako se u današnjoj misi okupljamo oko Isusa koji ljubi Boga i bližnjega te nas uči da i mi tako činimo. S Isusom u ovoj liturgiji iskazujemo Bogu ljubav tako što mu se zajedno molimo, pjesmom ga slavimo, njegovu riječ slušamo i njegovim posvećenim kruhom se hranimo. S Isusom u ovoj liturgiji od Boga prosimo snagu da bismo zbiljski ljubili bližnje, djelima i akcijama - kao same sebe.
Evanđelje Mk 12, 28b-34
U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.Nema druge zapovijedi veće od tih.« Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – -više je nego sve paljenice i žrtve.« Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.
Riječ Gospodnja.
