Svete Mise 8.00, 10.00, 11.30 i 18.00 sati

   Današnje evanđelje sadrži četiri manje cjeline:

- apoftegmatičnu izreku o dobrom djelovanju onih koji nisu formalno uz Isusa (r. 38-40);

- obećanje nagrade svima koji pomažu vjerovjesnike (r. 41);

- prijetnju svima koji sablažnjuju "ove najmanje" (r. 42);

- radikalne preporuke onima koje "sablažnjuju" njihove ruke, noge i oči (r. 43-48).

Tko ima noviji prijevod Novog zavjeta te pogleda sam tekst, vidjet će da u redoslijedu stihova manjkaju brojevi 44 i 46, a tekst ne djeluje okrnjeno. Razlog je što je Vulgata sadržavala dva stiha koji su prenosili naprijed ono što je rečeno u r. 48: "... gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi." Najstariji grčki rukopisi Marka ne sadrže toga iza r. 43 i 45 pa ni noviji prijevodi na žive jezike. Međutim, pri obilježavanju brojeva za pojedine stihove ostavljen je redoslijed kao da ovi stihovi postoje radi toga što bi se micanjem za dva broja morao poremetiti redoslijed ostalih stihova, što bi otežalo pronalaženje željenog mjesta u različitim izdanjima Novog zavjeta.

Prvim dvjema cjelinama zajednička je tema: što sve uključuje "biti Isusov učenik". Druge dvije cjeline su nova tema, a povezane su zajedničkom riječju-sponom (catch word) "sablazniti", iako sadržaj tog pojma nije isti u svakoj od ovih cjelina. Usredotočujemo svoju pažnju u okviru današnje liturgije na Isusovu izreku: "Tko nije protiv nas, za nas je!" (r. 40). To je "prizemljivanje" Ivanova prijedloga da Isus zabrani nepoznatom egzorcisti djelovati u ime Mesijino zato što nije u grupi Dvanaestorice kao službeno opunomoćenih svjedoka. Ovo se događa prilikom izvještaja Dvanaestorice o galilejskom poslanju. Išli su "dvojica po dvojica" (usp. Mk 6, 7). Ivanu je bio dodijeljen njegov brat Jakov, a za njih obojicu bilježi drugi evanđelista da im je sam Isus prilikom uspostave zbora Dvanaestorice dao naziv "Boanerges - sinovi groma" (3, 17). Iz današnjeg incidenta vidi se da su bili eksplozivni. Još se više to vidi iz Lk 9, 51-56 gdje Zebedejevi sinovi predlažu Isusu da spali samarijansko selo zato što ih je na proputovanju u Jeruzalem odbilo primiti na konak. Ta dvojica naišla su u svom propovijedanju na egzorcistu koji je snagom Isusova imena izgonio đavle iz opsjednutih te mu pokušali zabraniti. U današnjoj zgodi žale se Isusu i kao da traže neka on to naknadno učini. Isus odbija tražeći od svojih učenika da posvuda uočavaju i podupiru dobro što ga drugi čine, makar ne bili formalno članovi učeničke zajednice, makar pripadali "drugima".

Za starozavjetnu podlogu ovom događaju liturgija iznosi zgodu iz vremena prolaza kroz pustinju: Jošua, Mojsijev poslužitelj i suradnik, traži od Mojsija da spriječi karizmatičku obdarenost duhom proroštva kod dvojice koji nisu u zboru starješina neposredno okupljenih oko samog Mojsija. Mojsije odbija spriječiti izražavajući želju i molitvu da Duh Božji obdari svojim darovima cijeli narod Božji.

Tako nas prvo čitanje i evanđelje ove nedjelje stavljaju pred fenomen dobrote, poštenja, ljudskosti kod drugih koji ostaju izvan vidljivih struktura crkvene zajednice. S Mojsijem i Isusom danas izražavamo radost što sve te osobe dobro čine i molimo spremnost da uočavamo i promičemo sve što je dobro kod drugih. Proučavam ove svetopisamske tekstove na radnom odmoru u Grazu, 28. rujna 1991., slušajući cijeli dan vijesti Radio Zagreba o novim pucanjima po hrvatskim gradovima u Slavoniji. Kao kršćanin uvjeren sam da će rat jednom svakako prestati te da će jednom trebati početi graditi porušene fizičke i duhovne mostove. Molim i želim da "nama" katoličkim Hrvatima i "njima" pravoslavnim Srbima vjera bude oslon da uočavamo i promičemo dobro jedni kod drugih. To može izgledati naivno i možda suludo, ali je to Isusova zapovijed.

 

   Sveti Jeronim (Stridon, oko 347. - Betlehem, 30. rujna 420.)- svetac, autor prijevoda Biblije na latinski jezik, crkveni naučitelj, crkveni otac, teolog, filozof, jezikoslovac. Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima u Rimu nazvan je po ovom svecu.

   Rodio se u Stridonu (ili Stridonama), na granici između rimskih provincija Dalmacije i Panonije. Ne zna se točno, gdje se nalazio Stridon, po jednoj teoriji pretpostavlja se da je bio smješten u Grahovom polju u današnjoj BiH, a po drugoj argumentiranijoj tzv. liburnijskoj tezi, na području između Trsata (Hrvatska) i Ilirske Bistrice (Slovenija) no najnovija istraživanja i pronađeni spisi govore da se rodio u mjestu Štrigova nekoć zvano Stridon. Bio je sin ilirskih kršćanskih roditelja, no krštenje je primio kasnije, u Rimu, gdje je nadopunjavao svoj studij retorike. Polazio je školu uglednoga gramatičara Donata, koji ga je uveo u duboko poznavanje latinskih klasika. Bio je vrlo nadaren, ali teške naravi, nediscipliniran. Posjedovao je inteligenciju, dobro pamćenje te izvanredno osjetljiv, strastven karakter.

   Papa Damaz I., vrlo je cijenio Jeronima, pa ga je uzeo i za svoga tajnika. Tada mu je povjerio reviziju latinskoga prijevoda Evanđelja, tzv. Itale. No Jeronim je stvorio veći dio novog latinskog prijevoda cijele Biblije, slavnu Vulgatu. Radio je preko 20 godina, stavivši tako u službu Crkve svoje veliko znanje i svoju izvanrednu kritičnost i radnu sposobnost. Tako je silno došao na glas, dobio na ugledu, da su neki u njemu već gledali budućega papu. No to se predviđanje nije ispunilo.

Kad je umro papa Damaz, Jeronim je otputovao opet na Istok. Došao je u Betlehem, gdje je osnovao jedan muški samostan, koji je sam vodio. I sada mu još ostalo preko 30 godina plodnoga književnoga rada. Dao se na prevođenje svetih knjiga s hebrejskog izvornika, a onda na pisanje komentara pojedinim knjigama. Ti su komentari veoma vrijedni zbog mnoštva povijesnih i arheoloških podataka. Njegovi pak povijesni spisi, osobito "De viris illustribus" (O slavnim muževima), puni su vrlo dragocijenih podataka. Od Jeronima imamo 157 pisama. Pisana su, jer su se sa svih strana svijeta mnogi k njemu obraćali za savjet.

    Posljednje su Jeronimove godine bile u sjeni mnogih patnja. Zdravlje mu se pogoršalo, a počeo ga sve više ostavljati i vid. Iscrpljen, slijep i osamljen, Jeronim je nakon tolikih borbi što ih je vodio cijeli život, umro 30. rujna 420.

Spomendan mu je 30. rujna.

 

Evanđelje   Mk 9, 38-43.45.47-48

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

 

U ono vrijeme: Ivan reče Isusu:

»Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.« »Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.« »Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.« »Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.«

Riječ Gospodnja.