• 1
  • 2
  • 3

»Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe,  neka uzme svoj križ i neka ide za mnom."  

Svete Mise 8.00, 10.00, 11.30 i 19.00 sati

     "Sela oko Cezareje Filipove", sjevero-istočno od Genezaretskog jezera u Isusovo doba potpadala su pod vlast Filipa četverovlasnika koji je taj grad podigao u čast caru. Na tom području živjelo je u ono doba više pogana nego Židova i Isus se mogao mirno posvetiti poučavanju Dvanaestorice. On pita učenike, što ljudi govore o njegovu identitetu i poslanju da bi Dvanaestoricu potaknuo na zauzimanje osobnog stava. "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" (r. 29). To pitanje upravljeno je čitaocima Markova vremena u Rimu, ali i nama osobno u današnjoj liturgiji. Nije dosta izdaleka slijediti što drugi o Isusu govore nego valja zauzeti osobni stav i djelovati u skladu sa zauzetim stavom. Apostoli su sebi razbistrili tko je za njih Isus. U njihovo ime nastupa Petar: "Ti si Pomazanik-Krist!" U grčkom izvorniku stoji samo jedan izraz Hristos koji je prijevod hebrejskog izraza Mašiah, a oba znače "Pomazanik", tj. obećani Potomak Davidov s kojim će na poseban način biti Bog. Pomazivani su u starini bili veliki svećenici, proroci i kraljevi pri preuzimanju javne službe u narodu Božjem.  Isus prihvaća ispovijest Dvanaestorice, ali im prijeti da drugima ne razglašuju njegovo mesijanstvo zato što većina židovskih sunarodnjaka ima san da će Mesija biti prvenstveno politički osloboditelj koji će istjerati strance te uspostaviti vladavinu malobrojnog naroda Božjeg Izraela nad brojnijim i vojno jačim poganskim narodima". Isus odmah pristupa "tuširanju" slike o sebi kao Pomazaniku u dušama svojih učenika. On jest Mesija, ali patnički Mesija poput Sluge patnika iz Knjige Izaijine.

    On ne želi provocirati, ali već na tom stupnju svoga mesijanskog djelovanja vidi da će ga vjerski poglavari osuditi na smrt kao prevratnika, a on ne može mijenjati svoj način mesijanskog djelovanja, jer bi to značilo odstupanje od volje Očeve. Najavom uskrsnuća Isus pokazuje da vidi smisao svoje buduće patnje i odbačenosti. Nakon ove "otvorene" i šokantne najave ponovno stupa u akciju Petar kao predstavnik Dvanaestorice. Uvjeren kao i oni da Božji miljenik ne smije završiti porazom, jer bi to dovelo u pitanje njihovu vjeru u Isusovo mesijanstvo, on pokušava odvratiti Isusa od namjeravanog puta u Jeruzalem. Jedini Marko ovdje bilježi da je Isus "pogledao svoje učenike pa zaprijetio Petru" (usp. Mt 16, 23). Znao je da i ostali misle kao Petar. Ukor Petru je ukor svakome od njih osobno.  "Nosi se od mene, sotono!" je odlučno odbacivanje Petrova nagovaranja. "Satan" je protivnik na sudu kod starih Židova. Na daljnjem stupnju svoje vjere oni su sotonom počeli nazivati poglavicu đavolskog. Ovdje Isus misli "protivniče" u prvotnom smislu riječi, zato što ga Petar želi odvratiti od izvršavanja volje Očeve. Isus je svojom braćom i sestrama proglasio sve koji zajedno s njime volju Božju traže i vrše. Sada strogo kori jednog učenika koji ga od toga pokušava odvratiti.

      "Nije. ti na pameti što je Božje, nego što je ljudsko" je ukor Petru ukoliko razmišlja na zemaljski način. Isus je u tome sličan proroku iz sužanjstva koji govori obeshrabrenim sunarodnjacima: "Misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti, riječ je Jahvina. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli!" Ovo znači da Bog drugačije vrednuje poniženje i neuspjeh od ljudi. Petar je spreman ustrajati u vjeri da je Isus Mesija, ako se Božji postupci budu slagali s njegovim poimanjem Mesije i mesijanstva. Isus mu oštrom kritikom pokušava otvoriti oči za Božji način vrednovanja privremenih neuspjeha.  Petar je znao da iz Isusa govori ljubav. Zato mu nije okrenuo leđa. Ostao je uz Učitelja i zadržao službu pročelnika zbora Dvanaestorice, iako će u samoj muci još jednom pokazati svoju ljudsku slabost, a kad ga Isus iza uskrsnuća rehabilitira, kao obraćeni grešnik koji je doživio Božje milosrđe moći će s više razumijevanja voditi Crkvu. Marko sve ovo piše nakon što je Petar Krista "proslavio" mučeničkom smrću u Rimu, a povijesni čitaoci Markova evanđelja bili su upravo kršteni Rimljani.  Biti učenik, znači egzistencijalno slijediti Učitelja, ne samo teoretski prihvaćati njegovu nauku. Zato Isus govori Petru i svima kasnijim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom!" (r. 34). Sam se Isus odrekao sebe ukoliko je izabrao patnju, prezir i nasilnu smrt da bi ostao vjeran Ocu i ljudima. Na slično odricanje zove i svoje sljedbenike.

        "Nositi svoj križ" je vjerojatno mjesto "nositi svoj znak" iz Ez 9, 4 gdje anđeo Božji Jeruzalemcima, spremnim na vršenje Božjih zapovijedi uz velike žrtve, ubilježava na čelima slovo Tau, a Septuaginta je to jednostavno prerekla sa "znak". Poslije smrti Isusove kršćanski znak spremnosti na volju Božju postao je križ Isusov. Zato "nositi svoj križ" je kršćanski izraz za požrtvovno vršenje volje Božje u konkretnim okolnostima svakog pojedinca, makar ta vjernost Bogu uključivala i teške žrtve.  U r. 35 jedini Marko ima: "Tko izgubi svoj život poradi mene i evanđelja, spasit će ga." Matej (16, 24) i Luka (9, 24) na paralelnim mjestima nemaju "radi evanđelja". Marko počinje svoju knjigu kao "evanđelje Isusa Krista, Sina Božjega". U prvoj propovijedi Isus, prema Marku, traži da ljudi vjeruju evanđelju (Mk 1, 15). Evanđelje je radosna vijest o Isusu, dakle ono što Isus čini i govori. Kad Isus u današnjem događaju stavlja na istu razinu sebe i evanđelje, pokazuje svijest o samom sebi: po njemu kao patničkom Mesiji, koji je spreman odreći se samoga sebe, Bog ljude spašava.  U takvog Isusa vjerujemo. Od njega danas prosimo snagu da bismo nosili svoje životne križeve te odncanjem kročili prema vječnom dobitku i mukom prema neprolaznoj radosti.

Misna čitanja

Prvo čitanje   Iz 50, 5-9a  

Leđa podmetnuh onima što me udarahu.  

Čitanje Knjige proroka Izaije  

Gospodin Bog uho mi otvori: ja se ne protivih niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja. Gospodin Bog mi pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz ko kremen i znam da se neću postidjeti. Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko će na sud sa mnom? Nek se suoči sa mnom! Tko je protivnik moj u parnici?  Nek mi se približi! Gle, Gospodin Bog mi pomaže, tko će me osuditi?  

Riječ Gospodnja.  

 

Drugo čitanje 

  Jak 2, 14-18  

Vjera, ako nema djelâ, mrtva je.  

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola  

Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: »Hajdete u miru, grijte se i sitite«, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: »Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djelâ, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.«

 Riječ Gospodnja.  

 

Evanđelje   Mk 8, 27-35

  Ti si Pomazanik-Krist!...  Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi.  

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

  U ono vrijeme:  Krenu Isus i njegovi učenici u sela  Cezareje Filipove. Putem on upita učenike:  »Što govore ljudi, tko sam ja?«  Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.«  On njih upita:  »A vi, što vi kažete, tko sam ja?«  Petar prihvati i reče:  »Ti si Pomazanik – Krist!«  I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.  I poče ih poučavati kako Sin Čovječji  treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace,  da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze  u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru:  »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«  Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe,  neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga;  a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.«

 Riječ Gospodnja. 

Pretraži

Raspored svetih misa

  • Župna crkva Svetog Mihajla +

    Dr. Ante Šercera 1, Dubrovnik, tel /fax.: 432-027
    Nedjeljom i blagdanom su u 8.00, 10.00, 11.30  i 18.00 sati.
    Radnim danom i subotom: 07.00 i 18.00 sati.

  • Crkva Gospe od Milosrđa +

    Liechtensteinov put 16, Dubrovnik, tel.:325-155, fax: 325-156

    Nedjeljom: 9.00, 11.00 i 20.00 sati (od 01.06. do 31.08.)
    Radnim danom: 20.00 sati

  • Crkva Svetog Josipa +

    Kardinala Stepinca 26, Dubrovnik

  • Bolnička kapela Gospe od Zdravlja +

    Opća bolnica Dubrovnik

    Prvi ponedjeljak u mjesecu pobožnost i sv. Misa za radno osoblje Bolnice u 15:30 sati kao i prigoda za sv. Ispovijed.
    Opširnije

  • 1

Djelatno vrijeme ureda

Mihajlo slika

ŽUPA SV. MIHAJLA

Dr. Ante Šercera br. 1

D U B R O V N I K

Tel.: 020/432-027

 

 ponedjeljak i utorak 14:00-17:00 

 četvrtak i petak 8:00 – 13:00 

            Za sve informacije i upite možete se obratiti na broj župnog ureda 020/432027 na mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

U hitnim slučajevima (bolesnik, smrt) ured je uvijek otvoren.

Don Robert Ćibarić, župnik, 091/600-1404

          Don Miroslav Karatović, župni vikar, 099/44 55 704