"Gluhima daje čuti,nijemima govoriti!"

Svete mise 8.00, 10.00, 11.30 i 19.00  sati

Za evanđelje imamo izvještaj o ozdravljenju gluhog mucavca. Događaj je sačuvao samo drugi evanđelista zato što se dogodio na području Dekapolisa, gdje je u Isusovo doba bio savez "Deset gradova" istočno od Genezaretskog jezera. Ključne su riječi zaključnog usklika mnoštva nakon što se uvjerilo da je Isus na njihovu području čudesno ozdravio gluhog mucavca: "Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!" Time mnoštvo ispovijeda da je u Isusu nastupila Izraelova slavna budućnost, obećana u Iz 35,5-6. Za Markovu povijesnu zajednicu iz ovoga slijedi da su se apostolima poslije Isusove smrti i uskrsnuća otvorile uši pa dublje razumiju Isusove riječi i djela, ali i usta pa ih navješćuju poganima tako da ovi razumiju. U vremenu kad Marko kršćanima Rima piše ovo evanđelje, Isus i dalje gluhima daje čuti a nijemima govoriti. Onima koji su se odazvali na evanđelje te se krstili u Crkvu, Isus u njihovu vremenu i okolnostima njihove kulture daje čuti i govoriti. Isus sada čini dostupnom obećanu budućnost, on sada uprisutnjuje kraljevstvo Božje.  Usklik mnoštva u r. 37 formuliran je riječima koje podsjećaju na Izaijino proročanstvo o slavnoj budućnosti Izraela, izrečeno u vrijeme kad su Asirci već odveli deset sjevernih plemena u sužanjstvo a kralj Judeje Ezekija sklopio savez s Egipćanima i tako navukao bijes moćnog sjevernog susjeda protiv slabe državice preostalog dijela naroda Božjega. U razdoblju između god. 705. i 701. povijesni Izaija prijetio je u ime Božje poganskim moćnicima koji tlače narod Božji, zvao svoje sunarodnjake da se ne boje i obećavao procvat pustinje u znak da Bog sprema sigurnu budućnost svome narodu. Bog koji će otvarati uši gluhih i davati da njem jezik klikće je Bog budućnosti i konačne vladavine. U takvog Boga Isus je vjerovao, kraljevstvo takvog Boga on je svojim djelima i riječima uprisutnjivao.  Danas se u misi okupljamo oko takvog Isusa. On nam danas daje čuti i govoriti djela Božja u svijetu punom neizvjesnosti i straha. Usklik mnoštva iz današnjeg evanđelja neka bude i naš usklik na ovom misnom slavlju. Sabiremo se oko Isusa koji čini dostupnom obećanu budućnost pojedinaca i zajednice, naroda i Crkve. Ozdravljenje gluhog mucavca (7, 31-37) i slijepca iz Betsaide su čudesa koja donosi jedini Marko (8, 22-26).  U oba Isus pomazuje bolesnike pljuvačkom, dodiruje ih i nad njima moli. Stavljanje pljuvačke zabilježeno je i u Iv 9, 6 kad Isus u Jeruzalemu ozdravlja slijepca od rođenja. U ono doba pučka medicina pripisivala je ljekovitost pljuvački iscjelitelja. Služeći se sredstvom koje se smatra ljekovitim, dodirom i molitvom Isus otklanja magijsko poimanje čuda.  "Dođe u krajeve dekapolske" (r. 31). "Dekapolis" doslovno znači "deset gradova", to je pokrajina istočno od Genezaretskog jezera s većinskim poganskim stanovništvom u Isusovo doba. Za kršćane poganskog porijekla - kakvi su bili prvi naslovnici drugog evanđelja u Rimu značajna je Isusova iscjeliteljska djelatnost na poganskom području kao nagovještaj misijskog djelovanja njegovih učenika medu pripadnicima drugih naroda, izvan geografskog i povijesnog Izraela.  Ne zna se, tko je donio gluhog mucavca Isusu te zamolio da ga ozdravi stavljanjem svoje ruke. Očito su to bili Židovi koji u Isusu priznaju i prihvaćaju Božjeg opunomoćenika. Bolesnik ne moli zato što ne razumije Isusov govor ni govor ljudi o Isusu. Isus uzima bolesnika na stranu i nad njim izvodi iscjeliteljsku gestu. To je znak osobne pažnje prema bolesniku i želja da od intimnog zahvata Božjeg mnoštvo ne učini kazališnu predstavu. Nakon iscjeliteljske geste Isus "upravi pogled u nebo" (r. 34). Taj pogled je molitva Ocu da ga usliši i na ovom bolesniku pokaže svoju moć spašavanja od tjelesnih i duhovnih nevolja. Marko je ubilježio izvornu Isusovu riječ ozdravljenja: "Effata!" Isto tako ubilježio je izvornu molitvu u Getsemanskom vrtu "Abba" (14, 36) te molitveni krik s križa (15, 34). Pišući za vjernike kojima je aramejski strani i nevažni jezik, želio im je prenijeti neke ključne Isusove riječi u izvornom jeziku, kako bi osjetno doživljavali slušajući u liturgiji navještaj evanđelja povijesni korijen Isusa i kršćanstva. Kasnije je Crkva Isusovo "Effata otvori se" ugradila u obred krštenja kao simbolsku potrebu otvaranja krštenika za riječ Božju u Crkvi vjerovanu, prenošenu i naviještanu.  "Stade govoriti razgovijetno" (r. 35). Grki izraz orthos ne znači samo razgovijetno nego i ispravno, jasno. Ovdje u Crkvi Markova vremena može biti aluzija na potrebu da iz ispravne vjere izlazi ispravan govor o Bogu i Gospodinu Isusu. Doživjevši milosni susret s Kristom, ozdravljeni bolesnik može ispravno govoriti. Tako vjernici u sakramentalnim slavljima doživljavaju susrete s Bogom da bi kasnije o Bogu ispravno svjedočili u svojoj životnoj sredini. Isusova zabrana nazočnima da ne razglašuju čudo ima za cilj prizemljiti privremeno oduševljene. Nije dovoljno doživjeti Isusov identitet samo na prizoru ozdravljenja. Treba čekati dan smrti na križu i uskrsnih ukazanja, da ljudi dožive pravi Isusov identitet. Ova zabrana ne biva uvažena i ljudi s udivljenjem govore što je Isus učinio ne samo tom zgodom nego i prije drugdje. Usklik mnoštva počinje perfektom, prošlim vremenom: "Dobro je sve učinio!" Zatim prelazi na prezent, sadašnje vrijeme: "Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!" U grčkom izvorniku uz "gluhe" i "nijeme" postoji član koji pobliže opisuje takve osobe: to su konkretni gluhi i nijemi, osobe koje mogu fizički čuti i govoriti, ali su za Božji govor gluhi. Marko je ovakvom formulacijom usklika mnoštva htio pokazati da Isus i danas daje gluhima čuti a nijemima govoriti. Onima koji mu se vjerom odazivaju u Crkvi.  U Crkvi, kao zajednici ucijepljenih na Krista raspetog i uskrslog, Isus sada čini dostupnom obećanu budućnost. Posvijestimo to sebi u današnjem misnom slavlju.

Misna čitanja

Prvo čitanje   Iz 35, 4-7a

Uši će se gluhih otvoriti, njemákov će jezik klicati.  

Čitanje Knjige proroka Izaije

Recite preplašenim srcima:  »Budite jaki, ne bojte se!  Evo Boga vašega,  odmazda dolazi, Božja naplata,  on sam hita da vas spasi!« Sljepačke će oči tad progledati,  uši se gluhih otvoriti,  tad će hromi skakati ko jelen,  njemákov će jezik klicati.  Jer će u pustinji provreti vode,  i u stepi potoci,  sažgana će zemlja postat jezero,  a tlo žedno izvori.

 Riječ Gospodnja.  

 

Drugo čitanje   Jak 2, 1-5  

Nije li Bog izabrao siromahe baštinicima Kraljevstva?  

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola  

Braćo moja!  Vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću!  Dođe li na vaš sastanak čovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeći,  a dođe i siromah u bijednoj odjeći i vi se zagledate u onoga što nosi sjajnu odjeću te reknete:  »Ti lijepo ovdje sjedni!«, a siromahu reknete: »Ti stani – ili sjedni – ondje, podno podnožja moga!«, niste li u sebi pristrano sudili te postali suci što naopako sude?  Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu  bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube?  

Riječ Gospodnja.  

 

Evanđelje   Mk 7, 31-37  

Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme:  Vrati se Isus  iz krajeva tirskih  pa preko Sidona dođe Galilejskom moru,  u krajeve dekapolske.  Donesu mu nekoga gluhog mucavca  pa ga zamole da stavi na nj ruku.  On ga uzme nasamo od mnoštva,  utisne svoje prste u njegove uši,  zatim pljune i dotakne se njegova jezika.  Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu:  »Effata!« – to će reći: »Otvori se!«  I odmah mu se otvoriše uši  i razdriješi spona jezika  te stade govoriti razgovijetno.  A Isus im zabrani da nikome ne kazuju.  No što im je on više branio,  oni su to više razglašavali  i preko svake mjere zadivljeni govorili:  »Dobro je sve učinio!  Gluhima daje čuti,  nijemima govoriti!«

 Riječ Gospodnja.