Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! Svete Mise 8.00, 10.00 i 20.00 sati

Za evanđelje imamo izvještaj o odgovoru na Isusov govor o kruhu života: kafarnaumsko mnoštvo i dio učenika ne prihvaćaju taj "tvrdi" govor, a Dvanaestorica na Petrova usta ispovijedaju da Isus ima riječi života vječnoga te da ostaju uz njega.  Petrova ispovijest o Isusovu mesijanskom identitetu kod Luke (9, 20) i Ivana (6, 69) usko je povezana s gozbom koju je Isus priredio u nenastanjenu kraju za mnoštvo slušatelja riječi Božje. Kod Mateja (16, 13-19) i Marka (8, 29) ona je dobrano odmaknuta od tog događaja. Ovo znači da Lukina i Ivanova zajednica puno slavljenje euharistije vežu uz Petrovu službu u Crkvi. Da bi slavila euharistiju kao spomen čin Isusove smrti i uskrsnuća te žrtvu i gozbu Crkve, zajednica krštenih treba zaređene služitelje koje su zaredili Petrov nasljednik i biskupi s njime sjedinjeni. Euharistija je sakrament jedinstva, znak i sredstvo povezanosti s Kristom i sa svim krštenicima preko zaređenih služitelja.  U Ivanovoj verziji Petrove ispovijedi ovaj pročelnik Dvanaestorice govori da je za njega i za ostale članove zbora apostola Isus Svetac Božji. Bog je prema Starom zavjetu svet zato što je drugačiji od stvorenog svijeta. On traži da u njegovu narodu ljudi budu sveti a svećenike posvećuje za svetu službu. Kad Isusu priznaje da je Svetac Božji, Petar prihvaća Isusovo "Ja jesam", navedeno nekoliko puta u govoru o kruhu života: "Ja sam kruh života... (r. 35); Ja sam kruh koji je s neba sišao (r. 41); Ja sam kruh živi (r. 48 i 51)". Petrovo "Ti si..." je potvrda Isusova "Ja jesam" te podsjećanje na starozavjetnu formulu Božjeg očitovanja: "Vi ste mi svjedoci i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da ja jesam... Ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja!" (Iz 43, 10-12). Petar s Dvanaestoricom "vjeruje i zna" da Isus jest Svetac Božji, da je sasvim blizak Bogu. Ta vjera veže ga s Isusom uz kojega želi ostati zato što on ima "riječi života vječnoga". Ta ga vjera veže i sa svim Isusovim sljedbenicima. Ovu povezanost s Kristom i Crkvom Petar će u vremenu misijskog djelovanja iza uskrsnuća i uzašašća najviše doživljavati po euharistiji kao sakramentu jedinstva.  Za starozavjetnu podlogu današnjem evanđelju imamo izvještaj Knjige o Jošui o obnovi saveza po doseljenju u svetu zemlju. "Gospodin Bog naš izveo je nas i naše oce iz Egipta, iz doma robovanja... I mi ćemo služiti Gospodinu jer on je Bog naš!" Savez s Bogom, temeljen na događaju izlaska, središnja je dogma staroga rasporeda spasenja. U njemu se vjernički narod obvezuje na vjernost Bogu, ali i na zajedništvo unutar Božjega naroda. Euharistija je sakrament novoga saveza, znak i sredstvo povezanosti s Bogom i međusobno u Crkvi.  Za drugo čitanje imamo odlomak o međusobnoj povezanosti kršćanskih muževa i žena u vjerničkom braku koji je slika odanosti Crkve Kristu i požrtvovne brige Krista za Crkvu. Kako svi sakramenti iz euharistije dobivaju svoju snagu - jer je euharistija središnji sakrament koji sadrži samog Krista Gospodina - time nas i ovaj odlomak podsjeća da je kršćanska ženidba znak i sredstvo jedinstva.  Ove nedjelje s Petrom ispovijedamo da je Krist i za nas današnje kršćane Svetac Božji. Pod vodstvom svojih zaređenih predstojnika slavimo euharistiju kao znak i sredstvo jedinstva s Kristom i međusobno. Zato u kanonu svake mise spominjemo ime pape i biskupa dotične biskupije. To je znak katoličkog uvjerenja da je za valjano i dopušteno slavljenje euharistije potrebna povezanost s papom kao Petrovim nasljednikom i vlastitim biskupom kao svetim služiteljem koji svoju biskupiju uključuje u sveopću Crkvu a u mjesnoj Crkvi, kojoj stoji na čelu, čini dostupnima duhovna dobra sveopće Crkve.

Prvo čitanje   (Jš 24, 1-2a.15-17.18b)

  Služit ćemo Gospodinu jer on je Bog naš.  

Čitanje Knjige o Jošui   U one dane: Jošua sabra sva plemena Izraelova u Šekem; i sazva starješine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadoše pred Bogom. Tada reče Jošua svemu narodu: »Ako vam se ne sviđa služiti Gospodinu, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu.« Narod odgovori: »Daleko neka je od nas da ostavimo Gospodina, a služimo drugim bogovima. Gospodin, Bog naš, izveo je nas i naše oce iz Egipta, iz doma robovanja, i on je pred našim očima učinio velika čudesa i čuvao nas cijelim putem kojim smo išli i među svim narodima kroz koje smo prolazili. I mi ćemo služiti Gospodinu jer on je Bog naš.«  Riječ Gospodnja.  

 

Drugo čitanje   (Ef 5, 21-32)  

Otajstvo je to veliko – Krista i Crkve.  

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

  Braćo: Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist glava Crkve – On, spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela.  Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova tijela! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.  

Riječ Gospodnja.  

 

Evanđelje   (Iv 6, 60-69)

  Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

  Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

  U ono vrijeme:  Mnogi od Isusovih učenika rekoše:  »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?«  A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im:  »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?  Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.  A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju  i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni  ako mu nije dano od Oca.« Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.  Reče stoga Isus dvanaestorici:  »Da možda i vi ne kanite otići?«  Odgovori mu Šimun Petar:  »Gospodine, kome da idemo?  Ti imaš riječi života vječnoga!  I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«

 Riječ Gospodnja.