"Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko." Svete mise 8.00, 10.00 i 20.00 sati

Za evanđelje imamo strogo euharistijski dio Isusova govora o kruhu života. Predstavivši se još jednom kao kruh s neba za život svijeta (što uključuje spremnost na nasilnu smrt te vjeru da po takvoj smrti, prihvaćenoj s ljubavlju, nastupa kraljevstvo Božje), Isus traži od vjernika da blaguju njegovo tijelo i piju njegovu krv kako bi oni ostali u Isusu i Isus u njima. Tko tako Krista "blaguje", živi sadržajno s njime i po njemu. Stručnjaci smatraju da je redak 51 izvorno bio dio grade sa zadnje večere: "Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta". Ivanovska tradicija ovdje je najsrodnija s Lukinom: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje... Ova čaša novi je savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva" (Lk 22, 19-20).  Ivan je u ovom dijelu govora o kruhu života sasvim zaboravio povijesne slušaoce u kafarnaumskoj sinagogi i tako prenio Isusove riječi da samo misli na crkvenu zajednicu koja zajedno s njime slavi euahristiju kao znak i sredstvo životnog povezivanja s Isusom, na smrt predanim i od Oca uskrišenim. Povijesni slušatelji nisu mogli nikako naslutiti što Isus misli pod svojim tijelom kao jelom istinskim i svojom krvlju kao pićem istinskim (r. 55). Ivan, koji u Crkvi i za Crkvu slavi euharistiju, zna vrlo dobro gdje imamo Isusa kao jelo i piće.  "Sakramentalni darovi (ili elementi) kruha i vina nisu kao takvi izričito spomenuti niti su važni sami u sebi nego samo kao sredstvo povezivanja s Isusom. Mjesto njih odmah se spominju tijelo i krv Sina Čovječjeg. Oba izraza, koji bi trebali potjecati iz euharistijskog izražavanja ivanovske Crkve, podsjećaju na tjelesnu egzistenciju Isusa i na njegovu smrt na križu, ali Isusa koji dalje živi kao nebeski Sin Čovječji i ostaje prisutan u svojoj Crkvi. Ovdje su još daleko kasnija pitanja iz dogmatike i kontroverzističke teologije, ali se ipak ne može zanijekati misao 0 realnoj prisutnosti utjelovljenog i proslavljenog Krista" (R. SCHNACKENBURG: Das Johannesevangelium 2, 101-102). Za Ivana su Crkva svi oni koji se sabiru na euharistiju kao spomen-čin Isusove smrti i uskrsnuća, na euharistiju koja ih znakovito povezuje s proslavljenim Kristom i jedne s drugima u novozavjetni narod Božji.  Starozavjetna podloga današnjem evanđelju je odlomak Knjige izreka o gozbi koju duhovno malenima priređuje Mudrost Božja. Pozivajući uzvanike na već pripravljenu gozbu Mudrost dovikuje: "Ostavite djetinjarije da biste živjeli i hodite putem razboritosti" (r. 6).  Ovaj put i drugo čitanje tematski se slaže s porukom evanđelja i prvog čitanja. U odlomku Ef 5, 15-20 traži Apostol da se krštenici opijaju Duhom a ne vinom te da se u svagdanjem životu bodre "psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama". To znači da u radnom tjednu, nakon svetog sastanka u Dan Gospodnji, nastavljaju živjeti od onoga što slave i čine u liturgiji.  Euharistija je gozba i žrtva po kojoj Crkva živi i raste. To izvrsno tumači ovaj dogmatski tekst Sabora: "Biskup, koji ima puninu sakramenta reda, jest upravitelj milosti vrhovnog svećeništva, osobito po Euharistiji, koju sam prinosi ili se brine da se ona prinosi, i po kojoj neprekidno Crkva živi i raste. Ova se Kristova Crkva uistinu nalazi u svim zakonitim mjesnim zajednicama vjernika (congregatio localis) koje su, ukoliko su u vezi sa svojim pastirima i same u Novom zavjetu nazvane Crkvama. Jer one su u svom mjestu novi narod od Boga pozvan, u Duhu Svetom i u mnogoj punini (usp. 1 Sol 1, 5). U njima se propovijedanjem Kristova Evanđelja skupljaju vjernici i slavi se misterij Gospodinove Večere da se po Gospodinovu Tijelu i Krvi tijesno sjedine sva braća zajednice. U svakoj zajednici koja učestvuje oko oltara (altaris communitas) pod svetom službom biskupa, pokazuje se simbol one ljubavi i jedinstva Mističnog Tijela, bez kojega ne može biti spasenja. U tim zajednicama, iako su često malene i siromašne ili su raspršene, prisutan je Krist po čijoj se moći združuje jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva. Jer učestvovanje u Kristovu tijelu i krvi ne čini drugo nego da prelazimo u ono što primamo" (LG 26, 1).

Misna Čitanja

Prvo čitanje   (Izr 9, 1-6)  

Jedite od mojega kruha i pijte vina koja sam pomiješala!  

Čitanje Knjige mudrih izreka

  Mudrost je sazidala sebi kuću i otesala sedam stupova.  Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila svoj stol.  Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina:  »Tko je još dijete, neka se svrati ovamo!«  A nerazumnome govori:  »Hodite, jedite od mojega kruha  i pijte vina koje sam pomiješala.  Ostavite djetinjarije, da biste živjeli,  i hodite putem razboritosti.«  Riječ Gospodnja.  

 

Otpjevni psalam   (Ps 34, 2-3.10-15)

  Pripjev: Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!  

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,  

njegova će mi hvala biti svagda na ustima!

 Nek se Gospodinom duša moja hvali,

 nek čuju ponizni i nek se raduju!    

   Bojte se Gospodina, vi sveti njegovi:   

    ne trpe oskudice koji ga se boje.      

Osiromašiše mogućnici i gladuju,     

  a koji traže Gospodina ne trpe oskudice.

 Dođite, djeco, i poslušajte me,

 učit ću vas strahu Gospodnjem

.  O čovječe, ljubiš li život?

 Želiš li se dana naužiti sretnih?      

Jezik svoj oda zla suspreži      

i usne od riječi prijevarnih!     

  Zla se kloni, a čini dobro,      

traži mir i za njim idi!  

 

Drugo čitanje   (Ef 5, 15-20)   Shvatite što je volja Gospodnja!  

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima  

Braćo:  Razmotrite pomno kako živite!  Ne kao ludi, nego kao mudri!  Iskupljujte vrijeme jer dani su zli!  Zato ne budite nerazumni,  nego shvatite što je volja Gospodnja!  I ne opijajte se vinom  u kojem je razuzdanost,  nego – punite se Duhom!  Razgovarajte među sobom psalmima,  hvalospjevima i duhovnim pjesmama!  Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu!  Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu  u imenu Gospodina našega Isusa Krista!  

Riječ Gospodnja.  

 

Evanđelje   (Iv 6, 51-58)  

Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.  

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

  U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu:  »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao.  Tko bude jeo od ovoga kruha,  živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati  tijelo je moje – za život svijeta.«  Židovi se nato među sobom prepirahu:  »Kako nam ovaj može dati  tijelo svoje za jelo?«  Reče im stoga Isus:  »Zaista, zaista, kažem vam:  ako ne jedete tijela Sina Čovječjega  i ne pijete krvi njegove,  nemate života u sebi!  Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju,  ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti  u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko,  krv je moja piće istinsko.  Tko jede moje tijelo i pije moju krv,  u meni ostaje i ja u njemu.  Kao što je mene poslao živi Otac  i ja živim po Ocu, tako i onaj  koji mene blaguje živjet će po meni.  Ovo je kruh koji je s neba sišao,  ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe.  Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«  Riječ Gospodnja.