"Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka." Svete mise 8.00, 10.00, 11.30 i 19.00 sati
Za evanđelje ove nedjelje imamo tri kratka izvještaja o događajima iz kojih izlazi Isusova paradoksalnost, jer ga ni rodbina ni teološki protivnici ne mogu svesti u kalupe svoga očekivanja:
 - rođaci žele silom Isusa odvesti kući da ih više ne sramoti, jer se smatralo da je "izvan sebe" (r. 20-22);
 - jeruzalemski teolozi tvrde da Isus izgoni zle duhove pomoću đavolskog poglavice i da je sam opsjednut (r. 23-30);
 - rodbina ponovno traži Isusa a on odbija susresti se s njima proglašavajući svojom braćom i sestrama sve koji ga podržavaju u mesijanskom zvanju i s njime zajedno nastoje vršiti volju Božju (r. 31-35).
 Na početku ovog odlomka Marko napominje kako se oko Isusa i Dvanaestorice "opet skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti". Marko rado prikazuje Isusa kao paradoksalnog Sina Čovječjeg koji će tek s križa biti priznat za Sina Božjega. Jedna od Isusovih paradoksalnosti jest da kao čovjek treba odmora i jela.
 Za starozavjetnu podlogu ovom odlomku imamo izvještaj Knjige postanka o razgovoru Boga i praroditelja u raju zemaljskom nakon što su prekršili Božju zapovijed posegnuvši za zabranjenim voćem. Adam se izgovara da ga je zavela Eva, a ona se "vadi" isprikom da ju je zaveo zli duh koji se poslužio zmijom. Na to Bog najavljuje da zameće neprijateljstvo između roda sotonina i roda ženina: "On će ti satirati glavu, a ti ćeš mu vrebati petu" (r. 15). Time Bog obećava dolazak Spasitelja koji će biti prvi potomak ljudske žene potpuno poslušan Bogu. Iako ljudi imaju narav ranjenu grijehom, koji je posljedica zloupotrebljene slobode, grijeh nema zadnju riječ u ljudskoj egzistenciji i u ljudskoj povijesti. Od Marijina potomka grijeh je pobijeđen u korijenu pa borba ljudi protiv zla u sebi i oko sebe ima perspektive. Međutim, način Isusove borbe protiv zla i uprisutnjivanja Božje dobrote u svijetu nisu razumjeli ni odobrili njegovi rođaci ni službeni teolozi njegova vremena, a ni danas ga ne prihvaćaju svi ljudi. Za nas koji se sabiremo na današnju misu, Isus je paradoksalni Rod jedinstvene Žene uz kojega želimo ostati i kad zbunjuje. On je naš Spasitelj, makar njegove riječi i postupke ne možemo svesti na ljudske kalupe i formule. Pristajemo uz Isusa koji je drugačiji, koji spasonosno zbunjuje.
Pohuli li tko na Duha Svetoga...
Ovaj odlomak sačinjava literarnu i misaonu cjelinu kojom Marko i prva Crkva s njime pobijaju prigovore Isusu, iznošene u toku njegove mesijanske službe te nakon smrti i uskrsnuća. Prigovaralo se da je Isus bio izvan sebe, zatim da je bio opsjednut od demona te konačno da je bio suradnik sotone. Odlomak sadrži i pozitivnu nauku o oproštenju grijeha te o kršćanima kao Božjoj obitelji.
 Izreka da se neće oprostiti onomu tko pohuli na Duha Svetoga nije dogmatska definicija nego proročki poziv na promjenu i obraćenje. Ovim Isus želi kazati da djeluje snagom Duha koji ga je na krštenju pomazao. Tumačiti njegova djela kao suradnju s đavolskim poglavicom znači huliti na Duha Svetoga. Prema Mk 2, 10 "Sin čovječji vlastan je na zemlji otpuštati grijehe". Isus svojim djelima i riječima objavljuje Boga koji se raduje povratku izgubljenih sinova i kćeri. Zato izreku o neoprostivosti grijeha protiv Duhu Svetomu treba razumijevati kao proročku opomenu i poticaj na obraćenje.
 Rođaci ovaj puta dolaze s Isusovom majkom misleći da imaju prednost pred ostalim slušateljima Isusovih propovijedi. Ne ulaze u kuću gdje Isus naučava nego zovu Isusa da radi njih prekine propovijed i posveti im svoje vrijeme. Mi katolici znamo da pod "braćom i sestrama" valja razumijevati djecu rođačke obitelji u kojoj je Isus odrastao nakon Josipove smrti, a ne naravnu djecu Marije i Josipa. Isus ne uvažava poruku koju mu šalju rođaci misleći da će poslušati radi svoje majke, ako ne radi njih. Upire pogled u muškarce i žene koji su pažljivo slušali njegovo obrazlaganje riječi Božje te govori: "Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka!" Ovim Isus najprije izriče zahvalnost svima koji u njemu prihvaćaju Božjeg izaslanika, Mesiju. Zahvalan je svima koji mu odazivom pomažu uprisutnjivati kraljevstvo Božje. U ono doba bilo je važno ostati povezan sa svojom obitelji. Bez podrške roditelja i odraslih ukućana pojedina osoba nije mogla uspjeti u društvu, a šanse za stvaranje vlastite karijere isključivo osobnim zalaganjem bile su nikakve. U takvoj povijesnoj situaciji bilo je vrlo paradoksalno i skoro bezizlazno odreći se podrške ukućana i računati na suradnju nekih tuđih i dalekih ljudi. Isus je to ipak svjesno učinio. On ozbiljno misli kad svojom braćom i sestrama naziva sve koji ga podržavaju u otkrivanju i vršenju volje Božje u promjenjivim prilikama mjesta i vremena. To je Isusova nova obitelj - Crkva, sastavljena od pripadnika iz različitih naroda.
 S Isusom poslušni Bogu, danas produbljujemo svoju ugrađenost u Crkvu kao Božju obitelj. Danas obnavljamo i svoju vjeru u Isusa nesvodivog na kalupe ljudske i zemaljske. Isus je naš paradoksalni Spasitelj.

Prvo čitanje   (Post 3, 9-15)
 
Čitanje Knjige Postanka
 
Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?«, reče mu.
 On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol pa se sakrili.«
 Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?«
 Čovjek odgovori: »Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.«
 Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena.
 Nato Gospodin, Bog, reče zmiji: »Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama
 i svom zvjeradi poljskom! Po trbuhu svome puzat ćeš i prašinu jesti sveg života svog!
 Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg
 i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.«
 Riječ Gospodnja.
 


Otpjevni psalam   (Ps 130, 1-8)
 
Pripjev: U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.
 
Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:
 Gospodine, usliši glas moj!
 Neka pazi uho tvoje
 na glas moga vapaja!
       Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,
      Gospodine, tko će opstati?
      Al u tebe je praštanje
      da bismo ti služili.
 U Gospodina ja se uzdam,
 duša se moja u njegovu uzda riječ.
 Duša moja čeka Gospodina
 više no zoru straža noćna.
      Više no zoru straža noćna
      nek Izrael čeka Gospodina.
      Jer je u Gospodina milosrđe
      i obilno je u njega otkupljenje;
      on će otkupiti Izraela
      od svih grijeha njegovih.
 


Drugo čitanje   (2 Kor 4, 13 – 5,1)
 
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
 
Braćo: Budući da imamo isti duh vjere kao stoje pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost – umnožena – zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog, nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno. Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima.
 Riječ Gospodnja.
 
Evanđelje   (Mk 3, 20-35)
 
Sotoni je došao kraj.
 
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
 U ono vrijeme: Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!« I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.« A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti! Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.« I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?« I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«
 Riječ Gospodnja.