"Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" Svete Mise 8.00, 10.00, 11.30 i 19.00 sati

Presveto Trojstvo proslavljamo u nedjelju nakon blagdana Duhova, zahvaljujući tako Ocu, Sinu, i Duhu Svetomu po kojima su se zbila otajstva vazmenog vremena.
Ovim blagdanom ispovijedamo da je Bog nad svime, sve je po njemu, i on je u svemu. Nad svime kao Otac; sve je stvorio po svome Sinu; a u svemu prebiva u Duhu Svetomu. Vjerujemo da je sa svima nama milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga. Jer kroz sve što je za nas čini Bog se objavljuje kao Trojstvo.
Bog nije zagonetka koja bi se mogla odgonetnuti te tako iscrpsti, već je Tajna koja prebiva u nedostupnu svijetlu, ali od koje se živi. Kao što se živi od sunca premda ne znamo kako nas grije. U sunce ne možemo gledati, ali nam daje da sve možemo vidjeti. Sveti Bernard iz Clairvauxa veli: "Znam što je Bog za mene, a što je u sebi to samo on zna."
Makar ne shvaćali, s povjerenjem ponavljamo sve što je Bog o sebi progovorio po Crkvi. Vjerujemo u Svijetlo od Svijetla, pravoga Boga od pravoga Boga, rođena ne stvorena, istobitna s Ocem… svjesni koliko se duha, molitve i života utkalo u očuvanje tih istina nastalih iz trvenja s Monofizitima, Arijevcima, Macedonijanistima… Ni jedno slovce nevažno nije.

  Sjetimo se samo da su se Istočna i Zapadna Crkva razišle oko tamo nekog filioque, tj. oko toga da li Duh Sveti izlazi od Oca i Sina, ili po Ocu i Sinu. Tako su se strastveno trudile sačuvati istinu o tom pitanju, da su se i razišle. (Nažalost, nepotrebno – jer, premda se različitim riječima izražavaju, obje crkve isti sadržaj podrazumijevaju.)
Sveti Augustin koji je napisao pozamašnu raspravu o Trojstvu piše: "Govorimo o tri Osobe, ne stoga što bismo time odgovorili tko je Bog stvarno, nego zato da ne bismo posve zanijemili." Pa nastavlja: "Čak i najdostojnije što o Bogu kažemo ne odgovara stvarnosti, nego je samo izraz naše želje da kažemo nešto što je njega dostojno." Od istog Augustina ostala nam je prekrasna misao: "O Bogu uvijek možemo više misliti nego reći, a on je veći i od svake naše misli". Dubokom i svetom Tomi Akvinskom pred kraj se života učinilo kao slama sve što je napisao, u usporedbi s onim što mu je objavljeno. Doista, sve naše riječi samo su pokušaj govora o Bogu. Nedostatne su i neprikladne, ako hoćeš – baš kao i gusle da se na njima izvede neka od Bachovih simfonija.
Slušajući svetog Bernarda dok je zanosno propovijedao o Presvetom Trojstvu, pobožna je žena uzdahnula: "O kako bi sretna bila da znam tako o Trojstvu govoriti." A on će njoj: "A kako bi tek sretan bio ja da Presveto Trojstvo znam ljubiti kao ti."
Samo ljubeći ga, Boga spoznajemo. Kao što se i tajna svake ljubavi proniče predajući joj se sve dublje. Bog je ljubav. Sebedarje i uzdarje, onaj koji ljubi i koji je ljubljen. Savršen je, zato je trojstven. "Nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti", rekao je o njem najmudriji od svih ljudi, kralj Salamon.


 
Prvo čitanje   (Pnz 4, 32-34. 39-40)
 
Gospodin je Bog na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema.
 
Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
 Mojsije reče narodu:
 »Ispitaj samo prijašnja vremena
 što su protekla prije tebe, sve otkad je
 Bog stvorio čovjeka na zemlji:
 je li ikad, s jednoga kraja nebesa
 do drugoga, bilo ovako veličanstvena
 događaja? Je li se što takvo čulo?
 Je li ikad koji narod čuo glas Boga
 gdje govori isred ognja kao što si ti čuo
 i na životu ostao? Ili, pôkuša li koji bog
 da ode i uzme sebi jedan narod
 isred drugog naroda kušnjama,
 znakovima, čudesima i ratom,
 jakom rukom i ispruženom mišicom,
 uza silne strahote, kao što je sve to,
 na vaše oči, učinio za vas Gospodin,
 Bog vaš, u Egiptu?
 Danas, dakle, spoznaj i zasadi
 u srce svoje: Gospodin je Bog
 gore na nebu i ovdje na zemlji –
 – drugoga nema. Drži njegove
 zakone i njegove zapovijedi
 koje ti dajem danas da dobro bude
 tebi i tvojoj djeci poslije tebe;
 da dugo poživiš na zemlji
 koju ti Gospodin, Bog tvoj,
 daje zauvijek.«
 Riječ Gospodnja.
 


Otpjevni psalam   (Ps 33, 4-6.9.18-20.22)
 
Pripjev:  Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu!
 
Prâva je riječ Gospodnja
 i vjernost su sva djela njegova.
 On ljubi pravdu i pravo:
 puna je zemlja dobrote Gospodnje.
       Gospodnjom su riječju nebesa sazdana
       i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
       On reče – i sve postade,
       naredi – i sve se stvori.
 Evo, oko je Gospodnje
 nad onima koji ga se boje,
 nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
 da im od smrti život spasi,
 da ih hrani u danima gladi.
       Naša se duša Gospodinu nada,
       on je pomoć i zaštita naša.
       Neka dobrota tvoja, Gospodine,
       bude nad nama,
       kao što se u tebe uzdamo!
 


Drugo čitanje   (Rim 8, 14-17)
 
Primiste Duha posinstva u kojem kličemo: Abba! Oče!
 
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
 Braćo: Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kli­čemo: »Abba! Oče!« Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.
 Riječ Gospodnja.
 


Evanđelje   (Mt 28, 16-20)
 
Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
 
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
 U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«
 Riječ Gospodnja.