Župa sv. Mihajla na Lapadu nazivala se sve do 1968. godine ˝Gruška župa˝. Kako od 1968. postoji druga župa u Gružu, to se za župu sv. Mihajla uvriježio naziv ˝Lapadska župa˝. Začetke današnje župe na Lapadu naziremo već u 11. stoljeću od kada se zajednica vjernika počela okupljati u crkvi sv. Pankracija na Batali. Crkva sv. Pankracija je 1617. godine porobljena i spaljena od gusara, te kad je potom i srušena 1667. godine u velikom potresu, sjedište zajednice postala je drevna crkva sv. Mihajla «in Arboribus», koja se spominje 1292. godine.
Gruž je ime cijelog područje zapadno od Grada, tj. za poluotok Lapad, te područje od Kantafiga do Pila. Dok se na sjevernoj strani gruške uvale formira luka i brodogradilište, u predjelu južno od gruške uvale (na Lapadu), plemići i vlastela imaju svoje vinograde i maslinike. S vremenom se grade ljetnikovci, a uz njih i kultni objekti. Tu su prvi izvan gradski posjedi dubrovačke vlastele. U 14. stoljeću Gruž ima svoga kneza i stalnu stražu.
Kad je u 15. stoljeću Dubrovnik opkoljen visokim obrambenim zidinama, gruška župa imala je skrbiti za sve vjernike do Orsule. Kako je to bio prevelik prostor, trebalo je ustanoviti još jedan župni centar. Ustanovljena je samostalna kapelanija, kasnije župa, sv. Andrije na Pilama, koja će skrbiti za područje od lokaliteta ˝Debele međine˝ do Orsule, a Gruška župa ostala je na prostoru poluotoka - Lapada i Gruža.
Crkva sv. Mihajla na početku 20-tog stoljeća
- U drugoj polovici 20. stoljeća dolazi do velikog povećanja naseljenika na područja ovih dviju župa izvan Grada. Ukazala se potreba za novim župnim središtima. Tako je 1965. godine ustanovljena župa sv. Đurđa (uz ˝Tri crkve˝ - danas sv. Petra) na Boninovu, a 1968. župa sv. Križa u Gružu. Župa sv. Mihajla ostaje samo na području poluotoka Lapada. Granica između župe sv. Mihajla i župe sv. Petra, koja je ustanovljena dijeljenjem župe sv. Andrije, te dijela župe sv. Mihajla, ide ulicom dr. Ante Starčevića, a od župe sv. Križa odvaja je morska uvala.
- Na području župe danas živi oko 11.000 katolika, što je cca 90 % sveukupnog življa. Tu je svetište Gospe od Milosrđa s kapucinskim samostanom u Gospinu Polju. U župi nalazimo i tri ženske redovničke zajednice: samostan sv. Obitelji u kojoj je zajednica sestara služavki Malog Isusa u Gospinu Polju, te manju zajednicu sestara Kćeri Božje ljubavi, koja je otvorila samostan «Milosrdnog Isusa» u jednom stanu zgrade uz župnu kuću. U bivšem franjevačkom samostanu sv. Josipa danas su sestre družbe Kćeri Milosrđa.
- U Gospinu Polju, tik do samostana sv. Obitelji, sagrađen je 1986. biskupski dvor, novi stan mjesnog biskupa. Biskup se, naime, morao iseliti iz biskupske palače u gradskoj jezgri zbog velikog oštećenja na palači u potresu 1979. godine
- Na području župe je i nova dubrovačka (županijska) bolnica, te brojni hoteli i hotelska naselja na Lapadu i Babinom Kuku.
Većina školskih i visokoškolskih ustanova smješteno je upravo na području ove župe, tj. Sveučilište u Dubrovniku, više srednjih i jedna pučka škola.
- U župi se nalazi jedno groblje uz crkvu sv. Mihajla, te napušteno (ratno) groblje u Gospinu Polju. Pod trijemom stare crkve sv. Mihajla vide se grobnice bratima najstarije bratovštine u Dubrovniku «s. Michaelis in arboribus».
- Matične knjige započinju se voditi 1683. godine Dio je matičnog fundusa arhiviran (sada u Biskupijskom arhivu), dio u matičnom uredu (Grada), a dio u župi.
- Matice krštenih: u Arhivu su godišta 1683-1884. u 6 svezaka.
- U matičnom uredu su godišta 1885-1946. u 5 svezaka.
- U župi nalazimo što upisa, što prijepisa od 1867. do danas u 8 svezaka, te dva sveska duplikata. Upisi se trenutno vrše u sv. br. XV.
- Matica vjenčanih: u Arhivu su matice za godišta 1778-1857. u 4 svezaka.
- U matičnom uredu su godišta 1858-1946. u 4 sveska.
- U župi nalazimo što upisa, što prijepisa od 1850. do danas u 7 svezaka, te dva sveska duplikata. Upisi se trenutno vrše u sv. br. X.
- Matica umrlih: u Arhivu su matice za godišta 1684-1890. u 6 svezaka.
- U matičnom uredu su godišta 1890-1946. u 3 sveska.
- U župi nalazimo što upisa, što prijepisa od 1857. do danas u 5 svezaka, te dva sveska duplikata (u jednom su indeksi svih matica od 1850-1947). Upisi se trenutno vrše u sv. br. XI.
Župna crkva je do 1617. crkva sv. Pankracija. Iza kako je ta od gusara porobljena pa spaljena, liturgija se slavi u crkvi sv. Mihajla. No, kad je u potresu 1667. godine crkva sv. Pankracija potpuno srušena, crkva sv. Mihajla «in Arboribus» postaje matična crkva župe. Ta romanička kapela, koja se spominje 1282. godine kao ruševina, a potom 1290. kao sjedište bratstva sv. Mihajla u borovima, doživjela je niz renesansnih, baroknih i suvremenih intervencija koje su oblikovale njezin današnji izgled.
- Krajem šezdesetih godina 20. stoljeća župa se brojem vjernika naglo povećala. Crkva je postala premalena za potrebe vjernika. Trebalo je tražiti lokaciju za novu crkvu. Nažalost traganje za lokacijskom dozvolom trajalo je punih 20 godina. Napokon je dobivena dozvola, ali tik uz staru crkvu sv. Mihajla, te su 16. listopada 1989. započeli radovi na gradnji nove crkve. Na blagdan sv. Mihajla 1991. biskup dr. Želimir Puljić blagoslovio je zaštitna skloništa (podrume) buduće crkve. No, samo tri dana poslije, započelo je bombardiranje i granatiranje Dubrovnika i okolice od strane jugoslavenske (srpsko-crnogorske) vojske i četnika, te su baš ta skloništa postala utočište za brojne lapadske obitelji. Oko 400 duša tražilo je u njima zaštitu kroz četiri godine. Rat je bio zaustavio radove na crkvi, ali je gradnja nastavljena 1995. i nova crkva posvećena je (sv. Mihajlu) 26. rujna 1999. godine
- Župna kuća – Između stare i nove župne crkve stoji stara bratimska kuća, sagrađena 1690. godine Ova je poslužila kao stan župniku, ali je početkom 20. stoljeća postala sasvim neprikladna. Stoga je podignut u blizini novi župni dvor (1928-1931.). Poslije je donekle popravljena i stara kuća, Nova je pak župna kuća bila jako oštećena u posljednjoj agresiji na Dubrovnik, te je 1994/95. obnovljena.
Biskupski dvor
Kako je Biskupska palača u potresu 1979. oštećena, te skoro uništen biskupov stan u njoj, biskup se morao iseliti. Nastanivši se privremeno u zgradi sjemeništa, započelo se razmišljati o gradnji jedne nove kuće za stan biskupa i bližih suradnika, jer se s pravom pretpostavljalo da će obnova biskupske palače morati čekati bolja vremena. Uz velike napore pronađena je lokacija za novu kuću u Gospinu Polju, te je sagrađena današnja kuća, kao stan dubrovačkog biskupa. Useljenje se zbilo u srpnju 1986. godine
U Dvoru kućanstvo vode sestre Kćeri Milosrđa:
Kapucinski samostan i crkva Gospe od Milosrđa
- Na poziv dubrovačkog biskupa Marčelića, kapucini su došli u Dubrovnik u lipnju 1913. godine Već u siječnju 1914. predano im je svetište Gospe od Milosrđa na upravu ˝sa svim pokretnim i nepokretnim dobrima na uživanje i vječnu upotrebu¨.
- Gospa od Milosrđa je zavjetno svetište pomoraca. Crkva je «od davnine», a prvi put se spominje 1279. godine Srednjovjekovna crkva je dograđena u vrijeme nadbiskupa Tempestiva (1603-1616.). Sakristija je građena u 18. stoljeću, te je tako crkva, dobivši današnji oblik, otvorena kao svetište.
Desetak godina po dolasku u Dubrovnik kapucini započinju uz svetište graditi samostan. Samostan je građen u dvije faze. Prvi (zapadni) dio je dovršen 1928., a drugi, na mjestu stare dotrajale kuće dotadašnjih upravitelja svetišta 1936. godine
Sestre Služavke Malog Isusa
U svetištu Gospe od Milosrđa nazočne su sestre Služavke Malog Isusa već od 1953. godine Sestre su prvo došle u samostan kapucina kao pomoć u domaćinstvu i u svetištu. No, kako je Družba brojčano znatno porasla te je razdijeljena na tri provincije, porasla je i zajednica sestara u Gospinu Polju, te se započelo s gradnjom samostana za sestre. Samostan je dovršen i otvoren 1970., a u njemu je novicijat provincije (Splitske) i dom za dvadesetak starica, za koje skrbi samostansko osoblje.
Sestre Kćeri Božje ljubavi
- Na Lapadu (ispod Petke) vrhbosanska je nadbiskupija 1932. otvorila svećenički dom za odmor i oporavak starijih i bolesnih svećenika. Dom je nazvan ˝Vila Salvator˝ u koji su doselile i sestre Kćeri Božje ljubavi. Sestre su, osim skrbi za svećenički dom, te odgoj redovničkog podmlatka i izradu crkvenog ruha, preuzele ujedno i skrb za župnu crkvu, te katehizaciju i liturgijsko pjevanje u župi sv. Mihovila. Neko vrijeme su držale i vrtić. No, kako je broj sestara opadao, sva je aktivnost sestara u kući prestala. Sestre su međutim od 2004. godine prešle stanovati u bratimsku kuću župe sv. Mihovila, jer je vili Salvator namijenjena obnova i druga namjena. Da bi mogle djelovati u Dubrovniku i nastaviti služiti u župi, Družba je kupila jedan stan u novogradnji uz župnu kuću, te u njemu uredile samostan «Milosrdnog Isusa».
- Sestre Kćeri Milosrđa, III. samostanskog reda sv. Frana
Franjevačka provincija sv. Jeronima otvorila je samostan i kućnu kapelicu 30. lipnja 1974. u dvorcu koji je kupljen od obitelji Vukmirović, u ulici kard. Stepinca na Babinom Kuku u Dubrovniku. U samostanu je obitavao sve do kraja 2006. godine barem po jedan svećenik/redovnik, te se liturgija slavila za tamošnje vjernike u kućnoj kapelici. Potkraj 2006. samostan je prodan sestrama Družbe Kćeri Milosrđa, koje su ga preuzele i uselile, 25. ožujka 2007. godine.
- Do ožujka 2007. ova je zajednica stanovala u stanu ispred katedrale koji je Družba sestara Kćeri Milosrđa iz Blata dobila darovnicom. U njoj su od 2001. bile kandidatice.
Sestre skrbe za kandidatice i pripomažu u katedrali.
Dom ˝Salvator˝
Kuća Vrhbosanske nadbiskupije služi za svratište i odmor. Do 2004. u njoj su stanovale i sestre Božje Ljubavi.
Druge crkve i kapele:
- Brojni su crkveni objekti na području župe. Teško je sve nabrojiti, jer neki su objekti privatnog karaktera, neki zaposjednuti, a većina u ruševnom stanju. Kapele su uglavnom bile uz vlastelinske dvorce ili kuće pomoraca. Od onih koji su danas u funkciji, osim župne crkve, te kućnih kapelica u Biskupskom dvoru, u samostanima sv. Josipa i sv. Obitelji, te kapelice u bolnici, možemo navesti sljedeće:
Crkva sv. Vlaha na Gorici sagrađena je 1347. na mjestu starije crkve, koja se spominje 1255. godine Tijekom vremena crkva je, zbog izložena položaja na kontaktu dviju stijenskih masa, bila često oštećivana potresima, nevremenom, ratnim granatiranjem, kao i razbojstvima. Od srednjovjekovnog zdanja ostala je polukružna apsida i istočni dio zida, ostalo je iz 19. i 20. stoljeća Crkva je popravljana 1853., te 1965. i 1982. godine Trenutno stanje ne zadovoljava. Liturgija se služi prigodom završnih svečanosti feste sv. Vlaha.
- sv. Ana na Gorici u današnjem obliku potječe iz 1894. godine Srednjovjekovna crkva je tada obnovljena iza kako je preko sto godina bila zatvorena. Obnova je doduše bilo i prije i poslije. Posljednja je tek završena blagoslovom 26. srpnja 2007. godine
- sv. Frano Borgia na Batali. Marin Gondola (1597-1647.) daruje crkvu i imanje isusovcima. Početkom 20. stoljeća crkva je postala vlasništvo obitelji Zago, a bila je izvan upotrebe do 1950., kada je nastojanjem obitelji Zago i bratstva sv. Mihajla ponovno otvorena za liturgiju.
Od negdašnjih bogomolja, danas izvan upotrebe, spominjemo:
- sv. Ignacije, (prije sv. Križ) crkvica na Batali uz dvorac Giorgi/Matijević (danas čistionica).
- sv. Križ, crkvica uz dvorac Sorkočevića (Povijesni institut na Lapadskoj obali) iz 1521. godine Obnovljena, ali izvan upotrebe.
- sv. Obitelj na Lapadskoj obali, Između Ribnjaka, uz koju je bila i crkvica sv. Ane, sada preuređena za stanovanje.
- sv. Dominik uz dvorac Pozza, sada obitelji Kosor, uz koju se nalaze ostaci crkvice Srca Isusova.
- crkvica B. D. M. na uzvišenju, uz dvorac Solitudo, sa jednozidnim zvonikom, služila je do drugog svjetskog rata za bogoslužje dominikancima iz Gruža.
- sv. Nikola iznad Mihajla, na Opuhovu. Crkvu je sagradio Nikola Beneša, a spominje se 1348. godine
U izvorima iz 13. i 14. stoljeća spominje se na desetke bogomolja, a župnik, Mato Vodopić (kasnije biskup), 1863. izvješćuje biskupa Čubranića o stanju u gruškoj parokiji i navodi još devet titulara crkvica i kapela koje se danas ne mogu ubicirati.
Poznati župnici u župi sv. Mihajla:
|
Joannes Blasii Robert Ćibarić |
- 1684 2015-2024 |
