Svečanim Misnim slavljem u crkvi Svetoga Mihajla u Dubrovniku, u večernjim satima 24. rujna obilježena je treća obljetnica pet sestara Kćeri Božje ljubavi ubijenih u prosincu 1941. godina poznatih kao Drinske mučenice. Misno slavlje predvodio je župnik don Željko Kovačević uz koncelebraciju bolničkog kapelana Opće bolnice u dubrovniku i pastoralnog suradnika don Miroslava Karatovića.




Na propovijedi župnik je istaknuo:
Pozdravljam sve nazočne kao župnik Župe sv. Mihajla na divan događaj beatifikacije Drinskih mučenica koji se dogodio prije točno tri godine dana – 24. rujna 2011. u Olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu pred mnoštvom vjernika iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Austrije i Mađarske dok su sestre Kćeri Božje ljubavi došle s čak tri kontinenta kako bi proslavile prvo proglašenje blaženim članica svoje brojne Družbe.
Za vrijeme rata, 1941., u samostanu Marijin dom na Palama živjele su poglavarica s. M. Jula Ivanišević (Hrvatica, 48 g.), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijanka, 76 g.), s. M. Krizina Bojanc (Slovenka, 56 g.), s. M. Antonija Fabjan (Slovenka, 34 g.) i s. M. Bernadeta Banja (Mađarica iz Hrvatske, 29 g.). Iako su svima činile dobro, a ponajviše susjedima i mještanima pravoslavcima, predvečer 11. prosinca 1941. četnici su opkolili samostan i svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda. Samostan Marijin dom nakon toga opljačkali su i zapalili.
Sestre su te večeri, zajedno s nekoliko drugih zarobljenika, započele svoj četverodnevni križni put po brdima i šumama Romanije, po oštroj hladnoći i dubokom snijegu. Uz razna preslušavanja, prijetnje i vrijeđanja, put ih je najprije vodio do Sjetline, gdje je 76-godišnja s. M. Berchmana, iznemogla od puta, odvojena od ostalih sestara i zadržana. Ostale sestre odvedene su u Goražde i smještene u vojarnu na drugi kat. Iste večeri, 15. prosinca 1941., četnici su provalili sestrama u sobu i nasrnuli na njih, tražeći od njih da ostave svoj način života. U obrani svoga ljudskog dostojanstva i zavjetovane čistoće, sestre su skočile kroz prozor, nakon čega su noževima usmrćene i bačene u Drinu.
Sestra Berchmana ostala je desetak dana u Sjetlini u zatočeništvu, a zatim je, kako joj je rečeno, trebala poći u Goražde k ostalim sestrama koje su već bile ubijene. Četnici koji su je odvezli izjavili su po povratku da je sretno stigla svojim sestrama. Međutim s. M. Berchmana ubijena je kod pračanskog mosta 23. prosinca 1941.
Glas o mučeničkoj smrti ovih pet sestara, poznatih u narodu kao Drinske mučenice, brzo se širio od samih početaka. Nadbiskupijski postupak za njihovu beatifikaciju otvoren je u Sarajevu u prosincu 1999., a nakon njegova završetka postupak je nastavljen na Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu. Nakon pozitivnog ishoda i zaključka teoloških i ostalih stručnjaka, u siječnju 2011. papa Benedikt XVI. odobrio je njihovo proglašenje blaženima.
Drinske mučenice proglašene su blaženima 24. rujna u Sarajevu. Svečano Euharistijsko slavlje u Olimpijskom centru Zetra u Sarajevu, predslavio je Papin izaslanik kardinal Angelo Amato, prefekt Zbora za proglašenje svetih. (kta)
Želim istaknuti da su blažene Drinske mučenice veliki dar Crkvi te da smo se okupili kako bi na tome daru izrazili iskrenu zahvalnost Bogu. Istaknuo bi kako su ovih pet sestara bile hrabre u vjeri jer su s imenom Isusovim branile svoje dostojanstvo, redovničke zavjete i vjernost Bogu. Vama okupljenim danas na Misnom slavlju želim  potaknuti da u Godini mladih iskreno molite za hrabrost koja je sposobna učiniti ih svjedocima, što je potrebno u vremenima u kojima katolici u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini žive djelomično obespravljeno. „Zato smo došli moliti ove blaženice, da nam isprose tu postojanost, vjeru i svjedočenje kako bi u svim krizama živjeli nadu i u svim iskušenjima vjerovali u pobjedu“, u primjeru Drinskih mučenica uče kako se umire, izgara i žrtvuje za prave vrijednosti.
Prošle godine kada smo išli u Niš i prolazili pored rijeke Drine u Goraždu, naglasio bi kako uvijek iznova izrazito potresno doživljava spoznaju o velikom broju nevino ubijenih iz raznih naroda upravo na mostu koji spaja dvije obale. Govoreći o porijeklu snage potrebne da bi se ustrajalo u nesalomljivosti duha, uzimajući u obzir ljudsku krhkost i osobito strah od smrti, naglasio bi da čovjek to može nadilaziti samo snagom crpljenom iz vjere u kojoj se živi i po kojoj se živi. Osvrćući se na značenje zavjeta u smislu postavljanja Boga na prvo mjesto u vlastitom životu, istaknuo bi veličinu osobnog polaganja života iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu što je moguće samo ako vlastiti ego i oholost ne zasjene ono što je Božje. Podsjetivši na kraju da, kroz poniženje i uvrede, svi polažu ispit poniznosti, pozivam sve nazočne da dozvole da ljubav pobijedi, te da, po zagovoru blaženih Drinskih mučenica, to svakodnevno mučeništvo bude svjedočenje o pravim vrijednostima.
Na samom kraju Misnog slavlja svi zajedno izmolili su molitvu blaženim Drinskim mučenicama.