"Ova je sirota udovica ubacila više od svih." Svete mise 8.00, 10.00, 11.30 i 18.00 satiDanas, u nedjelju 11. studenoga Vijeće za mlade Dubrovačke biskupije organizira akciju prodaje svijeća za Caritas u Vukovaru. Svijeće možete kupiti nakon svete Mise (u potrijemu Crkve).
Cijena svijeća nije određena nego se skupljaju dobrovoljni prilozi koje će mladi naše biskupije odnijeti 18. studenoga u sklopu hodočašća u Caritas Vukovara. U skladu s vašim mogućnostima molimo vas da podržite ovu akciju pomoći potrebnijima od nas. Svijeće koje ćete uzeti, na dan pada Vukovara, u nedjelju 18. studenoga upalite u svojim domovima kao znak ljubavi, sjećanja, molitve i zahvalnosti svima koji su svoje živote dali za slobodu naše domovine.
U evanđelju Isus kritizira pismoznance zbog formalističke pobožnosti i hvali siromašnu udovicu koja prilikom ubacivanja u hramsku blagajnu ubacuje sve što posjeduje tog časa.
Prošle nedjelje susreli smo se s tolerantnim Isusom koji jednom pismoznancu priznaje da nije daleko od kraljevstva Božjega, iako taj dobronamjerni teolog iz druge grupe ne kani preći medu Isusove sljedbenike. Danas se susrećemo s radikalnim Isusom koji osuđuje one pismoznance (hoi gramateis - s članom, neki sasvim konkretni, ne općenito svi) što i radnim danom hodaju u svečanoj subotnjoj odjeći u znak pobožnosti. Oni ujedno vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama te "proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava" (r. 40). Najavljujući im "tim oštriju osudu", Isus hoće reći da izvanjska djela pobožnosti i pomaganja trebaju izlaziti iz čovjekova srca. Ovo je postupak i nauka onoga koji govori: "Blaženi čisti srcem!" Onoga koji uči da čovjeka kaljaju zle misli, a ne blagovanje neopranim rukama te i subotom ozdravlja nevoljnike u znak da su vanjski vjerski propisi za dobro čovjeka a ne za zlo.
U pohvali siromašnoj a velikodušnoj udovici Isus odobrava akciju bogatih i siromašnih hodočasnika koji ubacuju u hramsku blagajnu za potrebe bogoštovlja i održavanje svete zgrade. Organizirana zajednica vjernika na svom bogoslužju treba i neka materijalna dobra za svoje siromahe.
Kad je Marko ovo zapisivao za kršćane Rima, pismoznanci kao stalež nisu više postojali. Ipak je Marko prenošenjem ovih Isusovih ukora i pohvala htio upozoriti članove svoje zajednice na opasnost formalističke pobožnosti i na dužnost socijalnog pomaganja uz redovno sabiranje na liturgiji za potrebe same liturgije i za siromahe u zajednici. Tko iznutra, iskreno na liturgiji slavi Boga treba biti spreman na izvanjska djela pomaganja pojedinaca i ustanova. To pomaganje treba, međutim, biti izraz unutarnjeg ćudoređa a ne vjerska parada.
Starozavjetna podloga ovom odlomku evanđelja je zgoda o udovici pogankinji kod koje se u vrijeme gladi i progona sklonio prorok Ilija. Na Iliji je moralo biti nešto neodoljivo autentično da mu udovica povjeruje te s njime podijeli zadnju koru kruha uz opasnost da ona i njezin sin ostanu gladni.
Tako nas današnja liturgija sabire oko Isusa koji traži unutarnju pobožnost i vanjska djela pomaganja. Ali tako da vanjska djela budu odraz vjerničke nutrine, a ne formalistička pobožnost. Zavirimo na početku današnje mise u svoju vjerničku nutrinu i pitajmo se, ne podliježemo li napasti pismoznanaca koji su sve činili da ih ljudi vide i pohvale? Kad dajemo, znademo li kao udovica otkidati od onoga što nam zaista treba ili samo dajemo svoje viškove? Ne samo novca i stare odjeće, nego i vremena, talenata, stečenog znanja i vještina?
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme:
Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj:
»Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!« Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im:
»Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«
Riječ Gospodnja.
