U svojoj propovijedi Kovačević je naglasio da živimo u vremenu brzine i veličine, no primjećuje da to nije oznaka samo našega doba: „Započelo je već s Adamom. Adam je htio odmah odrasti, štoviše, prerasti sebe i biti velik kao Bog. Ista želja prati i njegovo potomstvo. Rođendan Male Gospe uvodi nas u drugu perspektivu iste čežnje: biti velik! I Bog želi da njegova slika, svaki čovjek, bude velik. Plan je to Onoga koji je istinit i dobar, koji želi da čovjek bude božanski velik. Svojom ljubavlju stoji iza toga.“ No, naglašava da naša i Božja mjerila nisu ista, citirajući Sveto pismo: „Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Bog gleda što je u srcu.“ (1Sam 16, 7). Kovačević također primjećuje: „Ako naprečac želimo biti veliki gradeći veličinu svoga života u sebičnosti i samodostatnosti, postajemo nervozni, nezadovoljni, agresivni. Što su, uostalom, prijevare, krađe, kriminal, nepoštenje, nego pošto-poto naši nervozni pokušaji svim sredstvima ostvariti svoju slavu i veličinu, bez obzira na etiku i moral, ako treba protiv bližnjega i bez Boga. Povijest nam svjedoči da se u takvima život zaustavljao i urušavao.
Takvi su svom rodoslovlju ostavljali iza sebe samo velike pustinje i praznine. A majka Marija, roditeljica života, dobro čita našu povijest, kličući u svom hvalospjevu: 'Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne' (Lk 1, 50-53). Opasno je zaboraviti ove velike riječi Male Gospe, kao i upozorenje njezinog Sina: 'Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj.
I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga' (Mk 10, 43-44). I povijest nas uči i život je škola!“ Također, osvrnuo se na početak nove školske i vjeronaučne godine: „Dragi roditelji, poštovani učitelji, učiteljice, vjeroučitelji, vjeroučiteljice! Ne propustimo svojim znanjem i mudrošću života podizati malene na svoja ramena. Činimo to svojim umom i srcem. Dokažimo im da su nam oni važni. Posvjedočimo im da je veliko njihovo svakodnevno, naizgled malo – učenje, igranje i prijateljsko druženje.
S ljubavlju ugrađujmo sebe u novu školsku i vjeronaučnu godinu. Budimo sretni i ponosni ako nam kažu da, zahvaljujući nama, vide nove horizonte života i ljudskosti.“ Na koncu mise župni vikar don Aleksandar Kovačević, mladomisnik Beogradske nadbiskupije, podijelio je svoj mladomisnički blagoslov.
