»Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni,  neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.«

Svete mise 8.000, 10.00 i 20.000 sati

Za evanđelje imamo uvod u govor o kruhu života. To je nastavak na događaj hranjenja mnoštva ljudi s malo kruha i ribe. Prizor se događa u Kafarnaumskoj sinagogi (usp. Iv 6, 59) i sastavljen je po ivanovskom scenariju razgovora između Isusa i mnoštva, pri čemu slušaoci pod izvjesnim izrazom misle jedno a Isus drugo i to je poticaj na daljnji razgovor. Ovdje je to riječ "kruh". Mnoštvo je dijelom isto ono koje je blagovalo od umnoženog kruha u nenastanjenu mjestu a dijelom sasvim novo. Svima Isus govori da od materijalnog znaka kruha trebaju poći na dublje značenje duhovne hrane. Isus traži da vjeruju u njega kao donositelja duhovnog kruha, a oni se pozivaju na očeve koji su bili čudesno hranjeni manom u vrijeme prolaza kroz pustinju. To je Isusu povod da se predstavi kao kruh istinski i Božji, "onaj koji silazi s neba i da je život svijetu". Važno je uživjeti se u vjeru i vjersku naobrazbu povijesnih slušalaca. Povijesni slušaoci morali su tada pomisliti na Himan mudrosti iz Knjige Sirahove 24, 1-22. Tamo je rečeno da je mudrost od iskona postojala kod Boga te da se u povijesti "nastanila na Sionu". Ta mudrost prima svojstva osobe i govori: "Koji me jedu, još više su me gladni, i koji me piju, još više za mnom žeđaju". Starozavjetni tekstovi o mudrosti odnose se na objavu danu u Petoknjižju i proročkim spisima. Kad Isus za sebe tvrdi da je kruh s neba za život svijeta, za povijesne slušaoce to znači da je on vrhunac objave, utjelovljena mudrost Božja. Isus je kruh s neba za život svijeta ne samo po nauci koju iznosi nego po onome što jest, cijelim svojim bićem: Otac ga je "opečatio" i dao mu da čini "djela Božja" (r. 27 i 29). Kad sugovornici Isusov izraz "kruh s neba" razumijevaju kao zemaljsku hranu, Isus uzvraća da je on živi kruh pa tko dolazi k njemu, nema duhovne gladi i tko u njega vjeruje, nema duhovne žeđi.  Starozavjetna podloga ovom razgovoru Isusa i povijesnih slušalaca je izvještaj Izlaska o mani i prepelicama kao hrani u vrijeme prolaza kroz pustinju. U Isusovo doba pustinjska mana bila je simbol duhovne hrane ili objave koju Bog nudi iz svetih knjiga i preko živih izabranika. Isus se predstavlja takvim Božjim izabranikom preko kojega Bog na nov način govori i nudi život.  Ove nedjelje sabiremo se oko Isusa koji utažuje našu duhovnu glad i žeđ. To pretpostavlja da imamo smisla za dublja pitanja života; da nismo zadovoljni s materijalnim kruhom, stanom, karijerom, uspjesima i fizičkim izgledom. To također traži da vjerničkim ponašanjem i zauzimanjem za ljude očitujemo Isusa kao kruh s neba za život svijeta. I suvremeni ljudi trebaju Isusa. I razvijenom, europskom čovjeku Isus ima što ponuditi. Sabrani na misi oko Isusa koji nam se i danas predstavlja kao kruh s neba za život svijeta, obnovimo vjeru da Isus želi spasenje i današnjem svijetu. Zatim produbimo vjeru u Isusa uz kojega i s kojim činimo djela Božja. Molimo da s njime ostanemo, kako ne bismo ogladnjeli i ožednjeli za nečim privremenim i prolaznim.

Misna Čitanja

Prvo čitanje   (Izl 16, 2-4.12-15)

  Učinit ću da vam daždi kruh s neba.  

Čitanje Knjige Izlaska

 U one dane: Sva zajednica izraelska u pustinji stade mrmljati protiv Mojsija i Arona.  I rekoše im sinovi Izraelovi: »O, da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj  kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!« – rekoše im.  »Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!«  Tada reče Gospodin Mojsiju: »Učinit ću da vam daždi kruh s neba.  Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati  i vidjeti hoće li živjeti po mom zakonu ili neće.« »Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih.  Reci im: ‘Još večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se nasititi kruha.  Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin, Bog vaš!« I doista!  Navečer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora.  Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica,  kao da se slána uhvatila po zemlji. Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: »Što je to?«  Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reče:  »To je kruh koji vam Gospodin daje za hranu.«  Riječ Gospodnja.  

 

Otpjevni psalam   (Ps 78,3.4bc.23-25.54)

  Pripjev:  Nahrani ih Gospodin kruhom nebeskim.  

Ono što čusmo i saznasmo,  što nam kazivahu oci,  predat ćemo budućem koljenu:  slavu Gospodnju i silu njegovu.       Odozgo naredi oblacima       i otvori brane nebeske,       ko kišu prosu na njih mânu da jedu       i nahrani ih kruhom nebeskim.  Čovjek blagovaše kruh jakih;  on im dade hrane do sitosti.  U svetu zemlju svoju on ih dovede,  na bregove što mu ih osvoji desnica.  

 

Drugo čitanje   (Ef 4, 17.20-24)  

Obucite novog čovjeka, po Bogu stvorena.  

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

  Braćo: Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu:  ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove.  Tâ vi ne naučiste tako Krista, ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni  kako je istina u Isusu: da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka,  koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti  i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.  Riječ Gospodnja.  

 

Evanđelje   (Iv 6, 24-35)   Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti;  tko vjeruje u mene, neće ožednjeti.  

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu  

U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice  i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu:  »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me,  ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.  Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni:  nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – – opečati.« Rekoše mu dakle:  »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete  u onoga kojega je on poslao.« Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo?  Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše mânu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.«  Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam  kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Rekoše mu nato:  »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni,  neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.«  Riječ Gospodnja.