»Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« Svete Mise 8.00, 10.00 i 20.00 sati

 

Iako smo u Markovoj godini, danas imamo odlomak iz Ivanova evanđelja: izvještaj o gozbi koju je Isus priredio u nenastanjenu kraju za ljude gladne riječi Božje. Iza toga će kroz četiri nedjelje uslijediti nastavak s Isusovim govorom o kruhu života. Tako u Markovoj godini, u vremenu izvan korizme i uskrsnih nedjelja kad redovno dolaze zgode iz četvrtog evanđelja, imamo kroz pet susljednih nedjelja Ivanovu gradu o Isusu kao kruhu s neba za život svijeta. Zato što Ivan jedini nakon čudesnog umnoženja hljebova donosi dugački govor o kruhu života. U samom događaju čudesne gozbe za mnoštvo ljudi u nenastanjenu kraju evanđelisti vide najavu euharistije kao gozbe i spomen čina Isusove smrti i uskrsnuća. Tako ćemo kroz pet tjedana imati priliku da pod misom razmatramo povezanost Euharistije i Crkve s različitih aspekata.
 Iz Ivanove verzije umnoženja hljebova važno je uočiti kako jedini on napominje da su kruhovi bili ječmeni te kako se Isus na kraju povukao posve sam u goru zato što su ga htjeli mimo njegove volje učiniti kraljem. Ječmeni kruh u Palestini Isusova vremena bio je hrana siromaha. Okolnost da Isus zapravo "bježi u goru" (kako kaže jedan od grčkih rukopisa četvrtog evanđelja) pokazuje da je on Božji siromah koji svoju pravu promociju vidi u oslanjanju na Boga.
 Tako nam se u ovom događaju Isus predstavlja kao siromah Božji u biblijskom smislu koji riječju Božjom i kruhom hrani druge siromahe Božje. Tko pogleda u rječnik hebrejskog Biblije, može ustanoviti da pridjev i imenica anav (množina anavim) znači: skroman, ponizan, krotak, onaj koji se podlaže Bogu, siromah, onaj kojemu je potrebna pomoć. Osnovni smisao siromaštva kao religiozne kategorije je priznavanje vlastite ovisnosti o Bogu i o ljudima, prihvaćanje činjenice da je čovjek kao ograničeno stvorenje sam sebi nedostatan. U tom smislu Isus proglašava: "Blaženi siromasi duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!" (Mt 5, 3). Prema Lukinoj verziji blaženstava: "Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!" (Lk 6, 20). Takav siromah koji se potpuno Bogu izručio, i zato doživljavao Božju vladavinu u sebi i oko sebe, jest najprije gospodin Isus. Takvi siromasi trebali bi biti i njegom sljedbenici, makar i imali dovoljno materijalnih dobara ih čak bih bogati zemaljskim dobrima. Isus Božji siromah okuplja nas danas kao siromahe Božje. S njime želimo ispovjediti u ovoj misi da nismo dostatni samima sebi. Ovisimo o Bogu i ljudima i tu ovisnost vjernički prihvaćamo.
 Za starozavjetnu podlogu Ivanovu izvještaju o gozbi, koju Isus priređuje za mnoštvo u nenastanjenu kraju, imamo izvještaj o Elizeju koji s dvadeset ječmenih "kruhova" hrani sto muškaraca, svojih suradnika i sljedbenika u pokretu za obnovu jahvističke religije u samarijskom kraljevstvu. "Kruhovi" o kojima je ovdje i u Ivanovu izvještaju riječ su zapravo peciva kakva su bila potrebna tri za obrok odraslom muškarcu. Značajno je spasenjsko obilježje biblijskih čudesa: ni Elizej ni Isus ne prave magijsku priredbu nego utažuju zbiljsku glad konkretnih osoba. Prva je svrha biblijskog čuda pomoć osobama fizički ugroženim, a čudesno dolazi iza toga. Zahvalni Isusu što nas na ovoj euharistiji hrani Božjom riječju i posvećenim kruhom, mi danas ispovijedamo da smo Božji siromasi, od Boga i ljudi ovisni, sami sebi nedostatni, potrebni pomoći naravne i nadnaravne.

Misna Čitanja
Prvo čitanje   (2Kr 4, 42-44)
 
Jest će i preostat će.
 
Čitanje Druge knjige o Kraljevima
 
U one dane: Neki čovjek došao
 iz Baal Šališe i donio čovjeku Božjem Elizeju
 kruh od prvina, dvadeset ječmenih
 hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi:
 »Daj ljudima neka jedu!«
 Ali njegov momak odgovori:
 »Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?«
 On odgovori: »Podaj ljudima i neka jedu,
 jer ovako veli Gospodin:
 ’Jest će i preostat će.’«
 I postavi on pred njih.
 I jedoše i još preosta,
 prema riječi Gospodinovoj.
 Riječ Gospodnja.
 


Otpjevni psalam   (Ps 145, 10-11.15-18)
 
Pripjev: Otvaraš ruku svoju, Gospodine, i sitiš nas.
 
Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja
 i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
 Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
 neka o sili tvojoj govore.
      Oči sviju u tebe su uprte,
      ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
      Ti otvaraš ruku svoju,
      do mile volje sitiš sve živo.
 Pravedan si, Gospodine,
 na svim putovima svojim
 i svet u svim svojim djelima.
 Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
 svima koji ga zazivaju iskreno.
 


Drugo čitanje   (Ef 4, 1-6)
 
Jedno tijelo, jedan Gospodin, jedna vjera, jedan krst.
 
Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola Efežanima
 
Braćo:
 Zaklinjem vas ja, sužanj u Gospodinu:
 sa svom poniznošću i blagošću,
 sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!
 Podnosite jedni druge u ljubavi;
 trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira!
 Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva!
 Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst!
 Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
 Riječ Gospodnja.
 


Evanđelje   (Iv 6,1-15)
 
Razdijeli onima koji su posjedali koliko su god htjeli.
 
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
 
U ono vrijeme:
 Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora.
 Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima.
 A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
 Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha
 da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip:
 »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.«
 Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra:
 »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?«
 Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.
 Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu
 pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli.
 A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!«
 Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše
 onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše:
 »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti,
 povuče se ponovno u goru, posve sam.
 Riječ Gospodnja.